Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Pod predsednik(om)
Super je ovo sa predsednicima i njihovim sexsualnim zivotima i cudi me da niko jos do sad nije napravio neki ,,tuzni,, pornic u kojem b...
-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
-
Jos ovih nekoliko lijepih dana ostalo samo za ,,aktuelne,, Sarajlije, i onda puhne sa Igmana i kisa i snijeg se ,,dovuku,, banu iza Tr...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
3 comments:
,,Mozete li sami stajati,,Ponovio je ovo 3x prije nego sam svatio da se obraca meni ,,,Pokusat cu,,
Zabolile su me oci gledajuci iz lezece perspektive neonska svijetla iznad mene dok su me vozali dugim hodnicima ,Pokusao sam da ih brojim i da ce mi biti lakse tako a nije bilo.Onda su me ugurali u neku sobu ,licila je na cekaonicu i smjestili do drugih kolica iz kojih se culo tiho stenjanje ,Podigao sam malo glavu i preko puta vidio uz zid slozena jos 2 pacijanta ,ali sam ih samo naziro.Svi smo cekali i u tim trenutcima vrijeme koje nista ne znaci ,da budes prije ili kasnije ,Ne mjenja na stvari,Kasnije je covjek i njegov tim radio po meni i u meni 9 sati
ODLIČAN POČETAK NOVE KNJIGE
Stric
Negdje poslije rata navratim u rodni kraj svog pok. starog. Ni prije nisam tu često dolazio, po nekada svratimo s mora... Bio je rat, veze su bile slabe, dolazim kod strica... Srdačno sam primljen kao i uvijek ali, onaj koji mi se uvijek najviše radovao nije tu. Da li mojom ili njihovom krivicom, ne znam ko je krivac za slabu komunikaciju. Malo me bilo stid pitati za strica sve dok ga rođak ne spomenu što sam jedva dočekao da upotpunim svoju radoznalost koja mi nije dala mira.
Upitah:
- Kako je umro stric, koliko je imao godina?
Rođak:
- Umro je u osamdeset i sedmoj. Otišao je normalno na spavanje, ujutro kraj (što bi rekli omrknuo, a ne osvanuo).
- Pa, je li bio bolestan, da li se žalio na nešto?
- Ma nee, jedino je govorio u zadnje vrijeme da bi trebao baciti duvan jer mu izgleda škodi???
---
Tako i ja dan danas vadim se na strica !
Pozdrav!
Post a Comment