621-830

Danas cu ,sutra cu i prodjose godine. Prije jedno mjesec dana sam,napokon, otkazao  kucni telefon.Na taj broj me inace  niko nije zvao  osim onih sto tim putem nesto prodaju.Imam svoj mobilni ali mozda mi neko nece vjerovati ne znam mu i broj napamet ,pa svaki put moram pogledati ,kad treba..Koliko sam telefona i brojeva promjenio  za ovog zivota u Americi se ne sjecam ai mi u glavi nije ostao ni jedan broj koji sam koristio.

Dva dana nakon sto se  iz Sarajeva nije moglo vise na Ilidzu  i sa Ilidze u Sarajevo,svi se od nekog branili i napadali i pripadali, odlucio sam  da provjerim  radi li mi jos telefon  u napustenoj kuci  u Luzanima.,Broj i danas pamtim ,621-830 ,Sto sam  sebe zvao  kad sam unaprijed znao  da nisam tamo  ni danas dan mi nije jasno i sta i od  koga sam ocekivao da se javi ..Zvoni ,zvr zvr ,zvr i neko  podigne slusalicu i kaze halo.Zensko.Tesko je opisati taj osjecaj iznenadjenja  ,uzbudjenja ,  ili vec necega slicnog jer sam bio spreman  da se niko ne javi .Da budem gluplji nego sto sam inace ili da  dobijem  na vremenu  kazem ,,dobar dan ,,i predstavim se na svoj kucni telefon.Kaze zena sa druge strane dobar dan ali  ne kaze i ko je .,,Eto ja nazvao da vidim jeli sve u redu u kuci i jos lupim neku glupost na daljinu  ciji efekat ni danas  ne razumijem ,Sta sam ocekivao, i sta sam dobio ,Nista ,Nikad ni prije a ni poslije nisam obavio gluplji razgovor na telefon pa cak ni onda kad me neko nazvao i pogrijesio broj ,Nije ova idila  trajala  dugo i ne mogu se sjetiti  jesmo li se pozdravili  prije nego smo spustili slusalice ,ali se dobro sjecam da mi je ta zena  na kraju,sutnje , rekla da mi ves mashina ne radi .Poslije i nikad vise nisam zvao da vidim ,,kako mi stoji kuca,, jesu li popravili ves masinu ,ima li ko za broj moje jakne ,treba li im  odjeca moje djece ,,,Stoji ,, li na svakom vratu zlatni lancic moje zene,jesu li zalili materino cvijece ,.. .Ma imao sam ja  jos hiljadu pitanja  o svojoj kuci ne zato sto sam zaboravio nego da se uvjerim da li je jos tako.i da sebi izgledam sto  manje glup/.

Onda su prosle godine ja otiso za Ameriku ,ta zena  ,,otplovila,,  bog zna gdje i odnijela sve sa  soboom cak i onu masinu Gorenje  sto nije radila.Sigurno su je i popravili.U ,,praznu,, kucu sam se vratio  svega nekoliko mjeseci  nakon sto su prestali pucati.Ostali zidovi .Cudan je to osjecaj .Ovde je nekad stajao frizider ,ovde  ovo ovde ono a i dan danas nisam siguran jeli stvarno bilo ili sam ja sve to  samo sanjo ko ,,zurnal,, ovog pravog americkog sna  iz kojeg se jos ni dan danas  nisam probudio .

Koliko sam samo telefona i brojeva  promjenio  i ne sjecam se ni jednog osim onog 621-830 na koji sam zvao sebe ,prije 30 i vise godina .i da mi ni danas nije jasno  sto sam zvao ni  se nisam javio.

Bog zna koliko covjek  u zivotu sebi prusti glupih dijaloga al eto od mase njih ja se samo sjecam ovog razgovora -sutnje sa nepoznatim ljudskim bicem  ,kad sam zvao sebe da provjerim gdje sam  i da poslije odem svojoj  zeni i kazem da nam masina za ves ne radi .Ma jebo Bosnu i masinu .Tamo ce.ko amanet, uvijek neko zvati samog sebe.