2024.
Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila nista generalno drugacija od one prije ,nije zgore p...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Lijepo je danas bit ,,vlah,, u Sarajevu.Nikad ljepse.Vlasi su svi oni sto nisu ,,nasi,,a mogu bit i Jevreji ,mada oni ,ne spadaju u prave ...
14 comments:
Moje iskreno saucesce porodici Bilic .
Neka mu je lagana zemlja,koja ce ga pokriti a sjecanja na dragog I milog covjeka,vjecno ce ostati.
Dijana,Dalibore,Uno I Eno iskreno saucesce od Beke I Bilje sa djecom,
Beka
Iskreno saucesce porodici Bilic
Iskreno saucesce porodici Bilic
Iskrena sućut cijeloj obitelji.
Cudesan je internet. Nas, rakovu djecu, rasutu prije dvadesetak godina po meridijanima i paralelama ponovo je povezao. Povezao nas je i s onima koje smo, jureci stazama zivota ostavljali iza sebe, blago nas koreci i opominjuci da bez tih bisera ne bi bili to sto jesmo. Povezao nas je i s nekima za koje nismo znali. Vecinu od njih nikada necemo ni vidjeti, ni cuti, ali svejedno, sa svojim radostima, ali i tugama utjecu se u nase zivote.
Oprosti Cole sto u javnost iznosim nase intimne price, ali nas dvoje, do prije dvije tri godine potpuni stranci, pozeljeli smo da u osami nekog mirnog kutka, uz bocu vina pricamo. I da se isplacemo.
Tebi Dalibore, i obitelji, iskrena sucut.
Saucesce porodici Bilic
Dobri naš Dalibore, imao si sreću da upoznaš punca i da se s njim družiš. Život je htio da ja nikad ne upoznam svog, a toliko sam to želio! Morao sam čekati da oboje umru, i punac i punica, da bih mogao oženiti ljubav svog života! I to usred „multinacionalnog“ Sarajeva!
To propušteno druženje sam nadoknadio sa svastikom i njenim mužem. Na žalost, i on je prerano otišao, ostavivši u meni veliku prazninu. Smrt je nešto što se ne može izbjeći, ali ono što se može, to je, da se nikad ne zaborave dragi likovi.
Moje iskreno saučešće tebi Dalibore, kao i ostatku meni nešto drage porodice.
Iskreno saucesce ozaloscenima.
Izvini za ssale u medjuvremenu...nismo znali da je tuga u porodici.
Nisam ga poznavala, ali sam ga zavolila u onoj pricci oko aerodroma.
Iskreno saucescce,
Feniks
Iskreno saučešće.
Posljednji pozdrav dragom komsiji. Duboko i iskreno suacesce Dijani i cijeloj familiji Blic i Kljaic.
Godinu po godinu, sve nas manje ima tu
i sve prazniji je stol, a cipa bol, a cipa bol
Pa se oči napune kad ih tuđe ne vide
I samoća zapriti, a fališ ti, a fališ ti
Sve nas manje ima tu, godinu po godinu
ISKRENA SUĆUT DRAGI MOJI
DUBRAVKO
Tuga i praznina ostaju ali nama valja dalje, kao što reče Dalibor. Kod Srba, pogotovo na selu, običaj je da se poslije sahrane posjeti kuća žalosti. Ali ne direktno sa graoblja! Obavezno se svrati u najbližu kafanu i tu se popije koja za pokoj duše a onda nastavi u kući žalosti, gdje goste dočeka pun sto vrhunskih mezetluka, čime se odaje počast pokojniku. Što je pokojnik bio cjenjeniji, to bi sto bivao puniji.
Popilo bi se tu podosta, najčešće rakije, iz onih plastičnih flaša od kisele vode od litar i po. Nerijetko bi se to izrodilo, maltene, u narodno veselje. Pričali bi se vicevi i prepričavale vesele dogodovštine. Svi bi gotovo zaboravili kojim su povodom došli, svi sem onih stvarno dragih.
Tako je to kod zajebanih Srba. Valja li ili ne valja, ne znam ni sam. Da ne valja, takav običaj bi se davno ugasio. Ali se on još uvijek upražnjava, ali danas, sve češće i u gradu.
A pošto nama valja dalje, mogli bi se i mi polako počet javljati. Ovako, šuteći, nikome nećemo pomoći, možemo samo odmoći.
Daliboru i njegovoj obitelji želim da što prije normalizuju svoj život, jer bi to prije svih želio i njihov Dejan.
Pozdrav Daliboru i svoj našoj raji.
Post a Comment