Saturday, November 16, 2013

Mali oglasi

Prije 20 godina ,niko nije umiro.Tek  poneka ,baba ,dedo ili neko  ,,kome je vrijeme,,.Prije desetak godina ,nasa generacija i oni sto su nas napravili  je jos bila na okupu al se drmalo.Onda je prije 5 krenulo.Ode neciji otac ,mati ,tako da danas znam vise onih bez i jednog roditelja ,zivog, nego onih ,koji imaju bar jednog.Nek je samo po redu.

Rascistilo se i ispred nas.Izborili smo se za  strtnu poziciju ,gdje ispred nema ko da ti smeta.Sad je sve ,,do tebe,,Kolko ces dobaciti.

Nikad nisam imo obicaj ,dan zapoceti sa  dvije predzadnje stranice dnevnih novina ,ni onda kad sam imo 25  ni danas.Kazu da je navika,e ja te nisam  imo.O onima ,,sto su otisli,, najcesce cujem od drugih  u kontaktima,a gotovo da ga i nema ,da neko  ne pomene  ko pitanje, ;Jesil ti znao onog .....,,

E to je problem.Nije vise novost ,necija mati ,otac ,deda i nana i nako vec dugo  nema nego ono ,,ublizu,, godinama pominjanje.

Odem neki dan sa povodom na smrtovnice Oslobodjenja da vidim sliku ,zene sto je  umrla ,da vidim znam li je,ko da ima veze  il znam il neznam i ko da ce mi  biti lakse ako sam je poznavo ili  bolje  sto je se ne sjecam.Prva stranica ,znam bar jedno troje ,ili likom ili imenom  ili mi se cini da ih znam.To su oni naj svijeziji.Pocnem sa sjecanjima.Bar trecina  mladja od mene  i onda znate sta ,pobjego sam glavom bez obzira,klik ,klik ,klik i pravo na  porno stranicu ,,Rasne Nijemice,,Tu nema ,,tuge,, ni sjete .Samo guzice ,sise i ......a sto se tice ,,citulja,, razmisljam da  posaljem jednu sebi -uplatim ,slijedeceg sadrzaja ;

,,Lijepo sjecanje na vrijeme kad sam imo 25 i tuzna istina da ih vise nikad necu imat,, ..... a dole ispod neciji ....

,,Prodajem ,napuknut, desni zmigavac za Moskvica,, karavan,sport, model 63.Cijena po dogovoru.

11 comments:

Anonymous said...

izlaziss li Ti Urednicce na sunce, ono, redovno makar 15 minuta?Da nakupiss dovoljno vitamina D.

Drmaju Te godine, klimaks, ssta li?

Te rasne Njemice su mozzda porijeklom iz BiH, ali nema veze, vazzno je da se raspolozziss.

Nije ni vama u malim radnjama lako, tu ste od jutra do vecceri, ne priccate mnogo sa rajom i onda udari ta neka dosada, pesimizam, ssta li, misliss oko prosslosti, kad si bio mlad, pa ovo, pa ono...

jesi li napravio 'my will' (oporuku) za svaki sluccaj, u smislu 'ne dijelite se djeco, sjeccajte se svog babe' to je ovdje uobicajeno.

Ako ne zaboravim moraccu i ja pogledati ssta je napisano u mojoj oporuci (od prve sam dobila strassnu glavobolju, a od prepravki ugodan dan i zezu, ali ima da bude ostvareno...make-up obavezno)

Sedma decenijo poz-drav, mirno! Na desno ravnajs!

Feniks

Čole said...

Apropo Daliborove priče, da kažem koju. Nedavno sam bio na sahrani (groblje Bare) jedne osobe u čijem društvu sam slavio jednu Novu godinu. Bila je sa mužem.
Vrijeme prohladno, kišovito a svijeta, za mene, neočekivano puno. Žena između svojih 55-58 godina, udata za muslimana, ima sina i kćerku. Ustvari nema, imala bi da je živa. Zašto rekoh neočekivno i zašto muslimana, objasniću malo kasnije, jer bi bez tog objašnjenja izjava djelovala malo infantilno.
Rekoh već da je svijeta bilo jako puno. A ono po čemu će mi sahrana ostati upamćena, je između ostalog i to, da se raja nije razišla sve dok grobari nisu stavili i posljednju lopatu i dok se grob nije prekrio gomilom vijenaca i cvijeća. To se rijetko događa. Obično se raja počne razilaziti mnogo ranije, pogotovo kad pada kiša, jer ta procedura poprilično potraje.
Prije izlaska iz kapele, dvije njene kolegice su održale dva prekrasna oproštajna govora puna emocija, bez onih uobičajenih trivijalnih naklapanja, koja su najčešće neugodnija i od same sahrane.
To dvoje ljudi, tu Novu godinu, su bili do te mjere neupadljivi, da me je kum morao podsjećati da su i oni bili na proslavi! Hoću reći, da se one prave ljudske vrijednosti po nekad ne mogu odmah uočiti. Tek na sahranama vidimo ko je ko!
Već rekoh, muž joj je bio musliman,vjernik, pretpostavljam pravi, a ne ko naš Kevro.
I tada, poslije sahrane, kum mi reče da je njen muž zadužio djecu da ga sahrane pored svoje supruge i njihove majke, na pravoslavnom groblju, naravno, kad tome dođe vrijeme. To me je istinski dirnulo. Mislim da je to jedinstven slučaj u Sarajevu. Ne mogu si oprostiti što ranije nisam otkrio njihove prave vrijednosti. Vjerujem da bih bio bogatiji za još dva dobra prijatelja.
Nešto kontam, kol'ko će raje biti na Daćinoj sahrani, cccccsssss? Sem najuže familije, njih troje, i to ako ga Dijana ne ostavi u međuvremenu. Možda dođe i Beka, da popije koju i zamezi krmetine poslije sahrane, jer je takav običaj kod „talijana“ ccccssss.
A Dijana je već uplatila duboko kopanje, ono najdubljekoje se može poručiti, ccccssss!
Što je ziher-ziher!

Čole said...

R a j a a a a!
Ima li ko ključ od Žabcovog stana? Evo ga već dva dana nema!!! Da mu nije šta bilo?! cccccssssss Uradi nešto Feniks, on je tvoj ljubimac!
Rajska je kod Lazarova, na „praktičnoj nastavine“, cccsss. Ne brinem ja za nju, brinem za Lazarova, ccccssss!

Anonymous said...

nema zabice, nema inspiracije

Anonymous said...

Sanjam ja tako kakva sam bila prije jedno, koliko, hajde neka bude 45 godina...joj, ja zelena, zelena, kao ?

Ma, zelena kao Drina, sunce grije, kad ono ccamac gumeni na vidiku, i joss kamen kao sidro...i...i...
onaj ssto je bio u ccamcu prevali se u Drinu...uh, dobrog sna i bez Njemica.

Zazvoni telefon u nevrijeme, probudi me, ali dobre vijesti:

Dobitak !

Odoh da podignem nagradu.

Feniks

rajska said...

Nisam Čolek bila kod Lazareva ( nažalost) nego na moru....neko savjetovanje..edukacija po danu a po noći PROVOD PROVOD...do 5 ujutro i u subotu i nedelju! Istina malo previše alkohola ali Bože moj...upoznala sam jednu osobu koja mi je savršeno trebala u ovoj situaciji..čisti Lazarev slučaj..malo smo plesali i malo se grlili a drugog nije bilo.taj jednostavni fizički kontakt tijekom noći mi je savršeno trebao..dakle sve na prijateljskoj razini ostalo..obećao mi da će doći u moj grad da odemo na ručak..nadam se da ću odražati to muško žensko prijateljstvo u koje inače baš i ne vjerujem. Izazov Čolek bit će to pravi izazov...( inače već znam unaprijed tvoj komentar cssssssss )

Unknown said...

Urednice dobro si ovo napis'o. Htjeli mi to ili ne, vrijeme cini svoje sto se zivota tice, ali ja se uvijek tjesim onim "Boze po redu",i izbjegavam da o tome i mislim, da me ne bi uhvatile crne misli sto se skoncanja zivota tice.Za razliku od tebe, ja svaki dan otvorim Oslobodjenje i to bas samo zbog smrtovnica, jer bilo sta drugo na njegovom internet izdanju se nema procitati.
Slazem se sa Coletom(a kad se ne slazem) da se bas na sprovodu-dzenazi moze vidjeti kakva je neko osoba bio.Uvijek sam isao na sahrane i to sa zadovoljstvom, ljudima koji su mi bili dragi,i nekako me je to cinilo sretnim, jer uvijek sam imao misljenje-osjecaj da te drage osobe "znaju i vide" ko im je dosao na poslijedni ispracaj.

Cole, ne sali se da ne ostavis bar najmanje jednu flasu te kruske za tetku Roxandu kada ti dodje u pohode, i ne zaboravi da nalijepis lijepu etiketu na nju.Evo dajem ti i savjet, i to free, da to bude ono crveno srce probodeno strijelom, sto je i tipicno za mlade i zaljubljene.
A ti Rajska pises o tom svom biznis-flertovanju ne vodeci racuna da neki zbog toga mogu pasti u duboku i dugotrajnu depresiju ili komu. Mislim naravno na moga komsu urednika. Za komsu Micka se ne brinem, jer on ce se vec utjesiti sa svojim Herkama,pogotovo sada kada je hladno, i na toj njegovoj farmi ima da ga Herke same saljecu, da ne kazem mole, da ih on "zgrije" stiskajuci ih svojim rukama, a valjda ide i sa nogama.E, komso urednice,imao bi ti svasta da kazem da bih te utjesio, ali se bojim da ne izazovem samo kontra efekat, i srce bi mi mozda puklo slusajuci tvoje jadikovke.
Pozdrav svima od Sydneyca

rajska said...

Tko ne vjeruje u to da duša i dalje živi nakon smrti mora prihvatiti svoju smrtnost i živjeti što kvalitetnije upravo sada a ne se bojati ničega. Ja sam vjernik, vjerujem u reinkarnaciju i smrti se ni najmanje ne bojim niti sam opterećena s tim...

Anonymous said...

Pijanog momka prate tamburaši iz birtije. Gleda to svećenik, pa mu
kaže: 'E, nesrećo jedna, zar te takvi prate?'
'Bolje oni nego ti!'

nepotpisana said...

Cekrcicana Muslmana u ZGB_u je vise nego cekrcickih Hrvata. To je i logicno s obzirom da je i odnos u bivsem nam gradu bio dobrano u korist ovih prvih. Mislim cca 3:1. Neki su iskoristili stopostotnu sansu i otisli u USA, ali ih je dosta ostalo. Tumacim to njihovom silnom ljubavi za Cek, mogucnoscu da mogu tamo otici kad pozele i vjerovatno nadom da ce se kad tad vratiti kuci.
Prosli mjesec sam bila na sahrani jednog takvog. Jeste, bio je u prvom redu, ali jos mu nije bilo vrijeme. Iznenadio me mali broj onih koji su ga ispracali. Iz Cek. nitko nije dosao, a nema toga ko ga nije poznavao makar iz vidjenja. U mladosti je bio poznati sportas, a posao kojim se bavio sam po sebi je znacio brojne kontakte. Moj muz razloge relativno slaboj brojnosti ispracaja nalazi u cinjenici da ga ljudi bas nisu voljeli. Velika kuca u elitnom dijelu grada, radnje na nekoliko lokacija ( cak i u Cek. ) izazivali su jal. Smatrali su ga skrtim ( neosnovano ) i zamjerali sto nije socijalna ustanova za one manje uspjesne Cekrcicane.
Na sahranama na koje idem u zadnje vrijeme uglavnom su prisutni oni koji su sad u prvom redu, ali im jos nije vrijeme. Neke znam osobno, a vecinu " po faci ". Mucno mi je bilo ovaj put, jer osim vrlo poznatog bivseg golmana bivse YU reprezentacije i jednog znanca koji dosao iz Rijeke, svi ostali muskarci su naglo oronuli. Zaplakala sam se kad nisam prepoznala covjeka koji nam je prisao. A bio je gradska ikona jos kad sam ja bila djevojcurak. Nije bilo cure koja nije pozeljela da ju bar pogleda. Srecom, zenske se jos drze sjajno. Sve smo se mjerkale, bez da smo krile, od glave do pete. A svaka uredjena kao za kazaliste.
Cin, cin za zivot, poslije nema nista.

Vecina ovih bivsih cek. vise ne masta o svom bivsem gradu. Kad ih pitam idu li dolje uglavnom odgovaraju sa " sta cu tamo, nije to vise to ". Cak se i mnogi sahrnjuju ovdje. I jos je nesto karakteristicno za njih; staru ljubav su izgubili, a novu nisu nasli. Vjerovatno sada mnogi zale za propustenom prilikom za odlazak u USA.

shira Elijah said...

Bok, ovdje sam da širim ovu dobru vijest cijelom svijetu o tome kako sam vratila ljubav svom mužu. Bila sam izbezumljena kada me je ljubav ostavila zbog druge djevojke prošlog mjeseca, ali kada sam našla prijatelja koji me upoznao s doktorom Alabom, velikim glasnikom, razgovarala sam s njim o svom problemu, kako me je muž napustio i kako sam trebala dobiti posao u vrlo velikoj tvrtki. Samo mi je rekao da sam došla na pravo mjesto da ću bez ikakvih nuspojava ostvariti želju svog srca. Rekao mi je što trebam učiniti, nakon što je to učinjeno, sljedeća dva dana, moja me ljubav zvala na telefon i govorila mi izgovore da živim do sada i sljedeći tjedan nakon što me ljubav pozvala da se molim za oproštenje, bila sam pozvan na razgovor u moju željenu tvrtku morao sam raditi kao supervizor. Toliko sam sretan i prezadovoljan da cijelom svijetu moram reći kako mi dr. Alaba pomaže da moje srce poželi. Dr Alaba je stručnjak za sve vrste čarolija i dobre magije. Ako trebate pomoć kontaktirajte dr. Alabu na sljedeću e-mail adresu:dralaba3000@gmail.com ili ga možete kontaktirati putem whatsappa i vibera na ovaj broj +1(425) 477-2744 želim vam sve najbolje

2024.

 Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila  nista generalno  drugacija od one prije ,nije zgore p...