Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Monday, March 17, 2014
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2024.
Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila nista generalno drugacija od one prije ,nije zgore p...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Lijepo je danas bit ,,vlah,, u Sarajevu.Nikad ljepse.Vlasi su svi oni sto nisu ,,nasi,,a mogu bit i Jevreji ,mada oni ,ne spadaju u prave ...
4 comments:
Od polovine jeseni pa do pola proljeca nase drustvo, sastavljeno od tri do cetiri bracna para, sastajalo se jednom mjesecno na veceri. Uvijek u drugom stanu, i uvijek subotom, jer je razlaz obicno bio u sitne sate. Svi domacini su se trudili napraviti sto bolju atmosveru izborom jela, pica, muzike, dekoracije.
Tu vecer sam bijele damastne stoljnake ucinila manje formalnim malim kupicama plave potocnice i jos nekim detaljima. Godile su mi pohvale gostiju upucivane vec s vrata. Njih dvoje su dosli zadnji. Njemu sam se posebno radovala, bio mi je najdrazi, a ona ni da zucne o stolu.
Ona je inace bila kolaterala, pozivana samo za to sto je bila supruga meni najdrazeg. Gutala sam njeno razbijanje casa, prosipanje vina, zajedljive primjedbe. Ne bi me smetalo da nije bilo namjerno, a svi smo znali da ce se ispucati vec na pocetku vecere. Dalje je islo veselo. Inace je bila krasna; visoka, plava, dobro gradjena. Sto se glasa tice, slavuj medju nama. I neosporno dobrog ukusa. Za to sam je , nakon otopljavanja, upitala kako to da nije komentirala moj stol.
" Jebiga, da sam rekla da mi se svidja, svi bi ste rekli da sam prava balinkusa ", zaljucila je.
A ona zaista nije bila ni " ona ", a kamo li " ona prava ". Jedino nije jela svinjetinu. Razlog njenom oprezu bile su platnene salvete sivane bas za tu priliku, boje... Hm, boje sljive prije sazrijevanja.
boje, boje zabice ;
pzdr. Fnk
Mjesečarska romansa
Zeleno, volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.
Sa sjenkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene i kose,
S ocima od srebra hladna.
Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog mjeseca,
Stvari sto je posmatraju
Ona ne moze da gleda.
Zeleno, volim te zeleno.
Velike ledene zvijezde
Doloaze sa ribom sjjene
Sto svitanju put prostire.
Smokva se uz vjetar tare
Grubom korom svojih grana,
A suma iskusna lija,
Ljutite agave svija.
Ko ce doci? I otkuda?
Na terasi ona spava,
Kose zelene i puti,
I o gorkom moru sanja.
Kume ja mjenjati zelim
konja svog za kucu njenu,
konjsku ormu za zrcalo
I svoj noz za njezin veo.
Iz kanjona Kabra kume
Krvareci stigoh evo.
Kad bih ja to momce mogo
sporazum bi sklopljen bio,
ali ja vise nisam ja
kuca vise moja nije.
Kume umro bih na odru
ako moze od celika
zastrtom holandskim platnom
dolicno, ne zalec svijeta.
Zar ne vidis moju ranu
Od grudi do grle cvijeta!
Tri stotine crnih ruza
na bjelini tvog prsnika.
Mirisna ti krv natapa
Pojas oko struka gipka.
Al' ja nisam vise ja,
Nit je kuca vise moja.
O pusti me da se uspnem
do balkona visokoga;
pusti me uzaci pusti
do balkona zelenoga.
Do balkona mjeseceva
Odakle se voda slijeva.
Dva kuma se vec uspinju
Ka visokim balkonima,
A za sobom ostavljaju
Trag od krvi i od suza.
Trepere na krovovima
Laki limeni ferali.
Hiljadu kristalnih defova
Zoru sto se radja pali.
Zeleno, volim te zeleno,
Zeleni vjetar i grane.
Dva su kuma uspela se.
Raskosni vjetar ostavlja
Cudan okus na usnama
Mente, zuci i bosilja.
Gdje je reci meni kume
Tvoja kcerka miljenica?
Kolko puta cekala te
Na balkonu zelenome!
Kolko puta cekat ce te
Crne kose hladna lica!
Iznad zrcala studenca
Ciganka se njise jedna.
Puti i kose zelene
Ociju od srebra ledna.
Nad vodom je podrzava
Smrzla siga mjeseceva.
Noc je postala intimna
Kao neki trg maleni,
A na vrata udraju
Grubo pijani zandari.
Zeleno volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na moru zelenom
Konja u gori zelenoj.
Osta cojk na pecanju malo duze no inace i prde blog ko petarda! Ono, jest da je manje komentara, al ako nista, sadrzajniji su.
Post a Comment