Thursday, May 29, 2014

Ja se zovem Dalibor

Razmazen ,na hrani,do granica balkanskog ,,jedinca,,koji uvijek  na stolu dobije ono sto voli i hoce ,dvije i po godine gladi  u ratu u Sarajevu ,nikad necu zaboraviti.

O mom  homlesu Majku ,sam vec pisao.Tu je on i sad,Navrati ponekad ,da pojede sta kad ga ne ide ,na parkingu.Kazu mi ljudi ,da budem oprezan.Nije dobar za ,,biznis,,Sazale se kad ga vide ,al ga bas i ne vole vidjet.Povremeno  u ,,sumicu,, gdje zivi Majk ,navrati i njegov jaran.Nije stalan ,jer vjerovatno i on ima neko sigurno mjesto ,da racuna ,kad je gladan .Vidim ih ponekad ,ujutro ,kad ,,odose,,

Juce negdje oko jedanest ,udje covjek .Poznat mi .pametno  lice ,sa naocalama.Trebalo mi je ,,tren,, da skontam ko je ,

,,Dobar dan .Ja se zovem Stiven i gladan  sam ,,

E sad znam i kako se zove  taj majkov prijatelj,a od prije sam znao i sta je glad.Vjerovatno je i majk bio tu negdje ,ali su sigurno zakljucili ,da je 2 gladna previse ,pa poslali onog vise gladnog.

,,Poslo sam i Majku ,,tu go,,po Stivenu.Znam da nije dobro za biznis ........

U mogucnosti izbora 'dobro  jesti ili dobro jebat ,uvijek sam bio na strani gurmana ,protiv jebaca,.A vse je u glavi ,ako nije u stomaku.

Bilo je u Sarajevu i tokom rata ,mjesta gdje je covjek mogo dobro pojest i popit za recimo  pesto ,sesto maraka po osobi  za rucak ili veceru.Jel sta falilo.Mislim da nije ,a isto tako ,trpalo se u gepeke ,za ,,tu go,, kuci ponijet.Dobro nisu to bas bile narodne kuhinje za svakog ,ali se moglo uci ,,na vezu,, i sa ,,gutom,, u dzepu.Pio se i viski,a steke marlbora ,,visile ko  novogodisnji ukrasi.

A jesam bio gladan ,sve je u glavi,tako da bi i sad dok ovo pisem i kad se sjetim otiso i pojo frizider ili ga samo otvorio da vidim u njemu  sijalicu sto gori.

Znam da sam jeo ,,cevape,,i jos svasta.Negdje kod treceg ,zastalo mi u grlu.Nece.Probam protjerat viskijem ,al ne ide ,samo kontra produkt i blokada,

Naj radije bi sve to zapakovo i ponio djeci,al sramota me.

Vratio sam se kuci kasno.Nikome nisam pricao  gdje sam bio .Mati pravila pitu od necega.ceka me moj dio.Svi spavaju u mraku.Vode nema vec danima.Sutra se djeli humanitarna.

Smrdim sebi na 4 cevapa.Sve je u glavi i ako me neko pita zasto ne volim Sarajevo .....zbog cevapa ......

Ja se zovem Dalibor i bio sam gladan.Znam da nije dobro za ,,biznis,,


8 comments:

Anonymous said...

Hvala

Marijan said...
This comment has been removed by a blog administrator.
Anonymous said...

Komentar za povracanje. Steta zbog krasne price.

čole said...

Vala, ko god kaže da je u ratu bio gladan, sem one prve godine, laže! Da je bio željan mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda, slatkiša i ostalh đakonija, vjerujem. Ali, želiti meso, ne znači i biti gladan. Riže i sočiva je bilo na tone, brašna ulja i konzervi, nešto manje ali dovoljno da se ne bude gladan. Dapače, moja je supruga od tih namirnica znala napraviti jelo da prste poližeš. Naročito je dobro znala spremiti jelo od riblje konzerve i to one najgore, skuše! I sad je se sjećam, skuše su u njoj stajale vertikalno. Ono njeno ulje je bilo katastrofa i ono se bacalo ali je riba bila mrak, naravno, kada se spremi sa rižom i začinima.

Prvih dana rata nestade struje, odledi se hrana u frižiderima. Nikad više klope kao tada! Kod mene, na terasi roštilj se nije gasio. Šarana, pastrmki i jegulja čaaak, a o mesu da i ne govorim. Trajalo je to par dana a onda tuga. Ta prva godina je bila istinski gadna. Tada su mnogi bili gladni. Nije se imao na čemu ni hljeb ispeći.
Već tog prvog ratnog ljeta sam u bašti napravio mali plastenik od gromobranskih traka i peć sa rernom od dva bačena bojlera. Komšinice su mi donosile drva da im pečem hljeb.
Ubrzo sam počeo odlaziti na Darivu u lov na gage. Bile su jako ukusne, nešto poput gavuna. Uz prirodno buđenje i gage, rat me je nekako podsjećao na godišnje odmore na Lastovu. Ko bi napustio Sarajevo u takvoj atmosferi?! A nije da me nisu molili!

Marijan said...

Da, komentar je za povračanje... tada mi naoćale nisu trebale... da to sam vidio, i to je dio naše ratne stvarnosti!?

Anonymous said...

Dalibore,
napisao si puno dobrih, vrlodobrih i odlicnih prica. Ova je izvanredna.
Zato je svaki komentar, pa i ovaj moj, suvisan. Svaki, osim onog prvog.

čole said...

...„ako me neko pita zasto ne volim Sarajevo .....zbog cevapa ......
Nije ti baš kakav razlog! Nije Sarajevo krivo što smo bili gladni! I Sarajevo je krvarilo zajedno sa nama. Krivce treba tražiti u ljudima i to u ljudima van grada. Ni ovi unutar nisu svi bili male mace, bilo nas je i ovakvih i onakvih, svakakvih.
Većina nas je dolazila u situacije kada bi nam zalogaj zastao, jer bi pomislili na naše najdraže, kao što se to desilo Daliboru ali su srećom ili nesrećom takve situacije bile veoma rijetke. Opet ponavljam, gladni smo mogli biti samo one prve godine a kasnije su gladovali samo mamini jedinci, kao ovaj iz priče, što su mu se ćevapi popriječili.

Ne razumijem, zašto je obrisan Marijanov komentar? Zašto kriti istinu, da su neki jeli i pse? Golubova je skoro nestalo, to smo primjetili tek na kraju rata. Nismo svi jelić ćevape. Gaditi se danas, na ono što su ljudi preživljavali, pomalo je degutantno. Trebalo bi brisati i kako su ljudi u Aušvicu spaljivani, jer je ružno čitati?! Izvini se Marijanu i vrati fino onaj komentar.

Što se tiče dileme vezane za, sex ili hapa, kod mene je nije bilo, kao što je nema ni danas. Nije se rodio takav jastog koji bi mi zamijenio dobru ženskicu!

dalibor bilic said...

nije ni cole frajer ,ko sto je nekad bio.mudre se tu odluke donose.kaze'jebat jastoga ili zenskicu ,za njga nema dileme...ok
nego ljudi ,mozda niste znali mhljubomira su ,u ratu 3x vodili u pionirsku da ga lav pojede.mudar i lav nije imo dileme.umro od gladi.
marijanov komentar je bio ,premucan,,stvarno nisam znao da su se i cuke jele ,tamo gdje niko nije osim razmazenih jedinaca bio gladan
mozda se otislo i dalje .kanibalizam je slijedeci step.
vjerovatno iz objesti

2024.

 Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila  nista generalno  drugacija od one prije ,nije zgore p...