Friday, July 4, 2014

Rodjendan

O tome sta je bilo u onih 219 godina ,prije mene ,necu.Ne zato sto nebi mogo  i sto (ne)znam  ,,nego zbog toga ,sto bi me daleko odvelo,da opet vjerujem u   istoriju   sto su je pobjednici pisali i da zelim procitati   bar jednu jedinu  recenicu ,onih sto su izgubili.

Danas Amerika slavi  svoj 239. rodjendan.

Od Klintona do Obame.Isto. U nijansama.Toliko o politici.O ekonomiji .Isto ko i prije 20 godina.Ko ima ,ima ,ko nema ,nada se i neda se..Novo su jedino drustvene mreze i telefoni .U bojama.

Nisam zaboravio ,nista,a nije mi ni lakse ,kad se svega sjetim,od 94, aerodroma Butmir ,kanadskog transportera ,sto je hranu donosio i jad iznosio ,do ,,Kenedija,, i wc solja  sa ,,vodom do pola,, -pokvarenih,,

Svaka prica o Americi ispadne na kraju prica o nama.Ni ova nije izuzetak.

Da se nije desilo ono sto jeste,e sad ,sta bi bilo.Sto se Amerike tice nista i sa nama i bez ,,nas,, bi slavili  Independens dey,okretali hamburgere ,pili bad lajt,placali racune ,skakali poslije ,,tach dauna,,Ako se sta  u Americi  promjenilo u zadnjih 20 godina ,smo jedino mi.Okrecemo hamburgere  ili njihovu bosansku verziju-cevape,pijemo  pivo,placamo racune i na internetu gledamo ,,dnevnik,, Bh televizije.

Da nismo dosli mi ,dosli bi neki drugi,al je princip isti.

,,Procistili se jesmo,,Uspjelo nam je  uspostaviti ,,prava,, mjerila vrijednosti,gdje je recimo placanje racuna na prvom mjestu i preduslov za  cevape i pivu,a ne obratno.Postali smo ,,obicni,, Amerikanci .Nekom je trebalo 5 ,nekom 10 ,a nekom 20 godina ,da svati  da se ova zemlja nikad nece promjeniti i da mi nismo ,,ti,, nego da ce lakse biti ,sto se prije prilagodis.Oni sto nisu htijeli i mogli su se vratili,al ne zato sto su  morali  ,nego zbog toga ,sto su imali gdje.-pripadali.

One sto smo ,,za ruku,, doveli ,a ciju ruku,cemo trebati veoma brzo,odrasli u ,,americkom neznanju,,bez tereta poredjenja bilo koje vrste i nade ,da ce jednom ,,kuci,,

I ja bi ,,kuci,,Umorio sam se,al jebo me otac  sto nisam iz Norveske ili Svajcarske ,pa da veceras kofere pakujem.Da se malo odmorim.

Trebal jos.I moze i ne mora,al pametnom je i ,,sharet,, dovoljan.

Imal nas jos.Ima Posljednje  ne osvojene  tvrdjave  nasih zabluda ,ostavljamo  sami sebi.

Amerika danas slavi  rodjendan.Nek je sretno  i nama.

19 comments:

Marijan said...

Kao prvo - Sretan vam Dan nezavisnosti! (na žalost mi nikada nećemo biti nezavisni)
Kao drugo - pogodi me brate s ovom muzikicom!
Kao treće - sa vama, još nisam skonto ko je na dobitku-gubitku, BiH ill USA!?

dalibor bilic said...

Djelem 2 - Djelem 1

čole said...

Mislim da bi nas sve zanimalo da nam kažeš koju, kakav je danas odnos naše raje u Americi? Mislim na odnos raje različitih nacionalnosti. Znam, svi ste vi danas Amerikanci ali ispod kože ste ostali ono što ste i ovdje bili, pa me interesuje, družite li se kao u Titino doba? Čujem od nekih da postoje jednonacionalne kafane. Drugi mi opet šalju slike sa zajedničkih proslava Prvog Maja, treći sa zajedničkih iftara, četvrti se živi ne javljaju a ima i onih koji su se vratili. Jednom riječi, ima vas svakakvih.
Koliko znam, do ovog rata, „naši“ emigranti, bošnjačkog, hrvatskog i srpskog porijekla, nisu se nešto družili. Svaka nacija je imala svoje prostorije gdje su se nalazili i družili.
Na Internetu se mogu naći udruge kao što je „Bosanska dijaspora“, gdje bi se prema nazivu udruge trebali naći pripadnici svih nacionalnosti, međutim, prema onome što vidim, tu su samo pripadnici Bošnjačkog naroda. Kakav je vaš odnos spram te udruge, mislim vas koji niste Bošnjaci?
Vjerujem da mnoge interesuje kakva je situacija po tom pitanju kod nas u Sarajevu. Pa evo da kažem koju gledano iz mog ugla. Što se mene tiče, apsolutno se ništa nije promijenilo. S kim sam prije rata bio u dobrim odnosima i danas sam. U međuvremenu sam stekao i novih drugova, uglavnom druge nacionalnosti ali uglavnom nevjernika. Sa Dinom idem redovno u ribolov. Sa Mugdimom i njegovom curom sam u svakodnevnoj vezi. Često sam gost u njegovoj vikendici, sa porodicom te cure. Inače, vikendice su nam udaljene oko 5 kilometara, pa se često posjećujemo. Moj kum Nine, inače moj nerazdvojan školski drug, je kupio vikendicu u Rogoušićima, između naših, tako da se gotovo svakodnevno viđamo u nekoj od tih vikendica. Druženje je vrlo kvalitetno, kao u ona najljepša vremena. Ali!!!
Moram naglasiti da o politici ne razgovaramo. Ili ako razgovaramo, onda su to one opšte teme koje ne iritiraju ni jednu stranu. Imam ja i drugih prijatelja a imaju i oni. Često se dogodi da se nađemo skupa, pa nas tu bude raznih nacionalnosti. Budu tu fina druženja, gdje se ni po čemu ne mogu vidjeti političke razlike, koje evidentno postoje, da se ne lažemo.
Zatekne se kod mene po neki komšija, Srbin, koji je bio u vojci u RS-u u vrijeme kad mi dođe Mugdim, Dino ili neki njihov jaran. U početku sam bio veoma znatiželjan, kakve će reakcije biti? Poslije prvih druženja, bio sam veoma zadovoljan njihovim odnosom. A šta oni, jedni o drugim misle, mogu samo pretpostaviti. Za početak je i ovo ohrabrujuće. Vjerujem da će vremenom i ti odnosi doći u normalu.
O Sarajevu i Čaršiji, nekom drugom prilikom. Alahimanet do sljedećeg posta.

Meho Mekinro said...

Cole, tako kako si ti opisao druženje u tvom okruženju ,
Tako ti je i u Americi.
Pozdrav iz tople Floride.Evo me ko u "Pretis" loncu!
Meho Mekinro

Anonymous said...

IMA li neko is Jakarte DA Nam napise kakva je situaija tamo

Unknown said...

Nema niko iz Jakarte da ti napise kakva je situacija tamo

dalibor bilic said...

e vidite ,ima i iz jakarte -stvarno ima .samo ne znam hoce li se javiti
halo IMdonezija

Anonymous said...

ima l' komsije Rvata ?

dalibor bilic said...

a ima na zalost.ne mozes ih ,,ocerat,,primili se

dalibor bilic said...

CHole .Nisi ti iz Sarajeva ,bas neki primjer,Mi ovde pricamo o ljudima koji imaju izbor.

dalibor bilic said...

Do novog citanja ,poklanjam vam ,,himnu,, naroda i narodnosti bivse nam drzave.

Anonymous said...

Cole se druzi samo s Hrvaticama, i to iskljucivo virtualno. Sto je sigurno, sigurno.

z.

Anonymous said...

Ma gdje si ovo iskopao ? Totalno sam zaboravila na tu pjesmu. Bas mi je drago da si me podsjetio.

z.

Marijan said...

''Amerika i Engleska, bit će zemlja proleterska''... kad tad... živi bili pa vidjeli!!!

Marijan said...

S.F. S.N....

Anonymous said...

I ja bih voljela da mi u putovnici pise Svedjanka a da zivim u Provansi, al' nisam dotle dobacila.
Da, i bio mi je rodjendan, isti dan kao i drzavi u kojoj zivim. Zato ono "oblokavanje" s dvije case terana. Nikad manje cestitki. Izvan obitelji sjetila se samo prijateljica s Peljesca. Dosadno joj u vukojebini pa prelistava kalendar.
Sta se promijenilo za sve ove godine ? Prestala sam misliti da sam Bog, da nema toga sto mi moze pomrsiti konce. Skoncentrirana sam na izbjegavanje zamki koje zivot postavlja.
A ova pjesma sto je Bilic postavi naknadno na blog, potisnuta, zaboravljena, sad mi ne izlazi iz glave i doziva u sjecanje to vrijeme kad sam bila mozda i previse zaigrana.

z.

dalibor bilic said...

Jesil probala sa ,,Lindzom,,

Anonymous said...

Kod nas je, mislim zapadno od SA, kozaracko bilo u modi.

z.

Anonymous said...

Cile voli sitno, sitno
a ja volim sumadisko

Rubio ili Ej zivote jebo te ,

 Kad sam prije nekoliko dana procitao da se na listi mogucih kandidata za  americkog drzavnog sekretara nalazi i ime Marka Rubija nisam moga...