Monday, December 22, 2014

Dan Armije

Pogledam na kalendar ,22, Decembar.Trebalo mi je ,sta ono bi  tog dana, jedno 10 sekundi da se sjetim.Dan ,,Jugoslavenske  narodne Armije,,

Sluzio sam  vojsku  83, kad je jos mislim  bila Jugoslavenska ili nije.nikad.

Sombor .Aerodrom.Nije to bas bila  ,,zracna luka,, al bila je pista .Za 3 mjeseca dok sam bio tamo ,vidio sam da je  uzletilo ili sletilo jedno 3 aviona.Poljoprivredna za zaprasivanje.Vojni nikad.

Iz perspektive ,,gustera,, zajebano.Naj teze mi se bilo naviknut na ,,zajednicu,,Spavanje , sranje ,drkanje ,svi skupa.Po komandi.Ustaj vojsko u 5 ujutro.Dezurni ,straza ,redovi za  dorucak ,rucak  ,veceru i na sve cekas.Zuris da bi ceko.

Kasarna nije imala ime ,ko recimo po nekom narodnom heroju a prostirala se na jedno milion kvadratnih kilometara ,poligona ,zgrada ,igralista i poljoprivrednog dobra.E o tome  cu veceras.Valja nahranit  7 hiljada  ljudi a zemlja plodna.Sijalo se ,gajile krave i svinje  i sve  vojska.Prema nekim  pravilima i rasporedu  svakoj ceti  je bar jednom  mjesecno pripalo da  bude ,,radni vod,, kako se to zvalo ,odnosno ,da taj dan  prema potrebi zaboravi sve oko ,,da ce cuvat brastvo i jedinstvo i ostalo,, i da se posveti  ,,zemlji ,, njenoj obradi te da  ocisti i nahrani  uvijek gladne  zivotinje.Jedni odu da ciste svinjce ,drugi  dobiju druge zadatke a meni  i ,,mojima,, pripalo da taj dan   ,pazite sad ,,Gulimo krompir,, za  sutrasnji rucak veceru za 7 hiljada ljudi.

Uveli su nas u hangare ,gdje je  bilo uredno slozeno  bar jedno 10 hiljada vreca krompira .Ko brdo.Trebevic.Podijelili nam  nozeve  i kante ,gdje se baca ogunjeni krompir i  one gdje se  odlaze kora.

Velikog iskustva sa guljenjem krompira  nisam bas imao ,ali nakon  jedno 50  oguljenih ,po sistemu ,vise odpatka nego  krompira,svatio sam da  nikad nista teze u zivotu nisam  radio.Nakon jedno 3 sata ,prste na rukama vise nisam mogao ispravit ,a kad su nam rekli ,,voljno,,slijedeca 3 dana sam  oslobadjo jedan po jedan  prst i dovodio ih u stanje  opste potrebe.

Poslije 2 mjeseca otisao sam iz Sombora u prekomandu .Vrhnika al onaj dan kad sam ogulio krompira za cijeli zivot nikad necu zaboraviti.

Trebalo mi je jedno 10 sekundi da se sjetim  sta je bio 22. Decembar.Dan Jugoslavenske  narodne Armije i da 31. godinu poslije  i danas ,da me probude u bilo koje doba noci, procitam ,,Dnevnu zapovjest,, komandira vojne poste 1267/4 vrhnika za  taj i taj dan. ispred stroja  i ko je dezurni i ko daje strazu i ko ide kuci ispred stroja  i na kraju kazem ,,voljno,, sa merakom ,istim onim ,kad su mi to rekli  one zime u Somboru  i jedva  iscupali zadnji   oguljen krompir iz moje ukocene sake,  oko kojeg su se  prsti vec formirali  u obliku  krakova hobotnice.

A jel Armija bila jugoslavenska.Jest bas Jugoslavenska ,bas onoliko ,  kakvi smo bili i mi  bas ,Jugoslaveni.

10 comments:

megera said...


U paketu punom sapa, vanilica, londonera, breskvica saljem i pismo, kao i obicno. Ne razmisljajuci pisem mu da sam kupila crvenu minicu i talijanske cizme, crne, lakirane, k'o rukavica. Panika na Zemuniku: " Da se nisi usudila to nositi dok se ne vratim ". Sve preostale mjesece ta suknja i te cizme spominjale su se u svakom pismu koje je stizalo s juga. Pisao je o cuvenom vojnickom grahu od koga je kuhar uspio napraviti splacine, o naredbama ciji smisao nije mogao dokuciti, o besmislu svega. Tek tu i tamo neko zanimljivo poznanstvo unosilo je malo vedrine u ta pisma. Jedno s proljeca bilo je drukcije, naj ljepse koga se sjecam: vojnik s puskom na ramenu na avionskoj pisti koja se plavi od miliona ljubicica.
.................................
O sluzenju vojnog roka bez ideoloskih primisli
Mislim da je to odlican trening za muskarce koje njihove mame nisu uspjele dovesti u red, a takvi su u vecini. Ono sto nisam razumjela je duzina trajanja vojnog roka. Po meni je tri mjeseca sasvim dovoljnno. Mozda je poslije onog rata to dugo trajanje i imalo smisla jer je bilo puno mladih ljudi iz ruralnih krajeva koje je trebalo socijalizirati.
Ovo je ipak vidjenje iz zenskog kuta i svakako ne moze biti relevantno.
Idem praviti sape, poz svima.

Marijan said...

Kada već spominješ JNA, služio sam tu vojsku s ponosom, a ponosan sam na to i dan danas... nije to bila vojska koja je pucala po nama 90. Čak sam služio mjesec dana duže po odsluženju vojnog roka, kada su Rusi upali u tadašnju Čehoslovačku 1968 g.
Danas kada ima više protivnika tadašnjeg sistema nego stanovnika na EX YU prostorima, govore, naročito Hrvati da se nisu smjeli izjašnjavati nacionalno i sl. jer bi u u protivnom trpili kojekakve neprijatnosti, ja opet kažem; svi koji tako danas govore, upotrebit ću onaj ružni izraz: seru!
Svi (ovi malo stariji) znamo kakav je bio ''ustroj'' tadašnje države i vojske, a briga je koga bilo koje smo nacionalnosti ili vjere.
Doduše, služio sam u srcu Makedonije, Skoplje i Titov Veles, a ako je iko bio diskriminisan bile su Sarajlije, od nas su svi (starješine) zazirali jer smo bili nekako na lošem glasu. Kao vojnik ''prošpartao'' sam je uzduž i poprijeko, od Skoplja do Đevđelije, od Tetova do Kočana i bugarske granice, a u najljepšoj uspomeni ostali su mi Makedonci za koje i danas imam velike simpatije.
Megera je u pravu, pacifista sam, al' ipak malo vojske je potrebno razmaženim maminim sinovima!
---
Upravo sam se vratio iz svoje bivše firme gdje smo imali Božićni domijenak, a primili smo, svi uposleni (8) i penzioneri (3), prigodne poklone i (iako simbolićne) božićnice. Da i to je Bosna!
Malkice sam pri''kafi'', al' dobro je, još uvijek gledam pravo.
Pozdrav svima, a posebno ovima što će da slave:
SRETNI I BLAGOSLOVLJENI BOŽIĆNI BLAGDANI!

Anonymous said...


Možda im pobegne
kad žito polegne,
kad se jarebice legu.
Možda kad sneva meni dospeva.

dalibor bilic said...

wau recitacija ok

Beka said...

hffhf

Beka said...

uspio

Beka said...

Maestralno,stivo vise nego genijalno.


Ovim kajakom cetorosjedom bez kormilara vesla,otprilike 4268,tocnije oli ti tacnije 4267 dana,21 sat oli ti sahat oli ti ura i poneka sekunda nadodata,pride,radi statistike.

Od Sombora do Vrhnike i do istine o Jugi,cuo ili procitao oko 2651 put.



Svi putevi vode do Bermuda a povratak,nesiguran u ovim vjetrovitim uvjetima oli ti uslovima.Kajak cetverac sa kormilarom i dalje plovi i plovi ce.Plovim i ja skoro deceniju a bogami ako me zdravlje posluzi,veslacu i slijedecu.



Za one koji me ne poznaju ili one koji su me vec odavno zaboravili jedan mnogo lijep iskren pozdrav od laganog Beke{189 p}

P.S.Daso,citam te stalno ali ovaj tvoj googl nesto muti i nakon tri mjeseca Bilja ufura u sistem i eto,ponovo vesla u ruke i naprijed,ali sa kormilarom.

Beka

Anonymous said...

koje su ovo sifre, da nisi ti nesto Rafaeli u srodstvu

Anonymous said...

Zadnja recenica posta ,,ubija,,antologija,

micko said...

Jna je bio neki kao filter.Znalo se ko nije bio u Jna da je imao neku manu.Ili fizičku ili psihičku.To je bilo tačno.U pravu su bili oni koji su govorili,jebo onoga što ga vojska nije obukla.Da je bilo ponos luzit je,jeste.Meni jeste.I danas pričam uspomene iz Jna.Bio sam ronilac.Prvo u Puli,pa Pločama,pa u Kumboru,i na kraju u Novom Sadu.Dosluzio 3 mjeseca zbog bježanja kući,onako koji dan.Niko me nije ni tukao,ni maltretirao.Pošteno zaslužio i pošteno odužio.Znali smo i kome služimo,i kako nam se država zvala.Sjećaš se ono vrlo dobro,služimo narodu.
Danas kao male sluge velikih gospodara služimo Briselu.Pošalju ih u Irak,pa prekomanda u Afganistan.Kuku majci što ih ne pobaci.
Ali sad su hepi,i sad je bolje slušati tudjeg cacu nego svog.
Jna je i danas moj ponos.

Evo sam slučajno na prijemu pa sam vas uhvatio.Pofatala je policija helikopterom kradlhivce stoke.8 Afganistanaca.Sretni su da ih je policija uhvatila,a da su farmeri niko ih nebi naso.Odo orat dok se još vidi.

2024.

 Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila  nista generalno  drugacija od one prije ,nije zgore p...