Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2024.
Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila nista generalno drugacija od one prije ,nije zgore p...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Lijepo je danas bit ,,vlah,, u Sarajevu.Nikad ljepse.Vlasi su svi oni sto nisu ,,nasi,,a mogu bit i Jevreji ,mada oni ,ne spadaju u prave ...
11 comments:
Ovo je kao ono " svi nasi filmovi imaju kao neku poruku "
Jok
ovo je kao ono ,,svi nasi zivoti,, imaju kao neku poruku,,
Jebenom se kasno kajat.
U Orlandu ,romanticna bozicna noc .Veju pahulje ,na 33 celz .Ulicom prolaze dva gola Deda mraza.Vjetrovi tuge ,,,,
Hm nigdje nikoga.Sigurno vrijeme provode u molitvi i ,,kajanju,,-sto su ikad dosli na ovu stranicu.A garant ni id ,,Sante,, nisu nista dobili.
Bozic u Americi.Bonus.
Daso,ovo ti dodje kao jednosjed-klek Matija Ljubek.
Pa i pola vesla,koristimo.
Onda Narode,neka Vam je sretan Dan Ustanka i Dan Spavanja a usput i Dan Zavnobiha.
Vas Beka,volim Vas.
Beka, dobio sam poklon za bozic. Jel to sad znaci da sam katolik ili me prevode lagano. Nema veze , poklon je bio lijep i sto je najvažnije -vrlo pitak!
Dragi mužu,
Šaljem ti ovo pismo u lažnoj kuverti od neke kompjuterske kompanije, da bih bila sigurna da ćeš ga prošitati. Molim te oprosti mi za ovu prijevaru, ali mislila sam da bi trebao znati sto se dešava u kući u zadnje dvije godine otkako si kupio taj kompjuter.
Djeca su dobro. Marku je 7 i nacrtao je portret cijele obitelji. Tako bi bio ponosan na njega da samo vidiš kako je tebe nacrtao. Stolica i vrh tvoje glave odostraga izgledaju vrlo realistično. Maja je napunila 3 ovog rujna. Još uvijek je presretna što si proveo s nama njezin rođendan. Kaže da joj je to bio najbolji dan, iako je padala kisa i nije bilo struje.
Ja sam također dobro. Ofarbala sam se u plavo prošle godine. Moj šef se brine o mojoj karijeri i postao je jako dobar obiteljski prijatelj. Kad sam primijetila da ti ne smeta da usisavam oko tvoje stolice vidjela sam da je održavanje kuće postalo mnogo lakše. Kuća dobro izgleda. Nisam sigurna da si primijetio da sam ofarbala zidove prošlo proljeće. E, dragi moj, moram se ići pakirati. Moj šef nas vodi na skijanje. Zaposlila sam čistačicu da se brine o tebi i o kući dok nas nema. Dolit će ti kavu, donijet će ti jelo za stol, baš onako kako ti voliš. Nadam se da ćete ti i tvoj kompjuter provesti lijepo vrijeme zajedno dok nas nema.
Nebrini moj voljeni mužu, Marko, Maja i ja često mislimo na tebe. Pokušaj nas se sjetiti dok restartaš kompjuter.
S ljubavlju, tvoja žena
Preksinoc, na Badnje vece, nesto iza osam, trazim nacina da jos malo odgodim umatanje komada potocne pastrve u brasno i spustanje u vrelo ulje. Prvi put je da ja spremam veceru za tu priliku. I ma koliko mi bilo zao pastrvinih vatrenih piknica, pravi razlog je jednoj praznoj stolici za stolom. Nosim to nesto malo smeca u kantu ispred kuce. Pod borom gdje je smjestena jos je veci mrak i tek na par koraka od nje primjetim da netko prtlja oko izvadjenih vrecica. Ne znam po cemu, ali zakljucim da je zena. Zastala sam, neugodno mi i zbog mene i zbog nje, a onda se na brzinu rijesih smeca. Izgleda da me nije ni primijetila, u svakom slucaju glavu nije digla da me pogleda. Zurno sam krenula natrag sto zbog nelagode, sto zbog zime, a onda zastala. Kretala sam tako bar jos dva puta, i isto toliko puta zastajala. Nesto me natjera da se vratim i upitam: " Gospodjo hocete li pricekati, donjecu vam kolaca ? " O glupa Marija Antoaneta, o glupo " gospodjo " - ni slon u staklani mi nije ravan.
Opet me nije pogledala, samo sam cula muklo, tupo: " Moze ".
Znam ovaj svijet ovdje. Ma kako gladan i bijedan bio,iskrene ili neiskrene, cule bi se rijeci zahvale, blagosiljanja. Zapravo ne znam bi li itko, igdje na svijetu izgovorio to muklo, tupo, ravnodusno " moze ".
Cekala me, izmaknuta iz tame bora, u odjeci bez boje, kratke, crne, rascupane kose, lica bez godina. Cusnula sam joj kutiju s kolacima i pobjegla. Cula sam za sobom nesto o Bozicu, Novoj godini. Valjda sretnima. Zvucalo je isto onako muklo, tupo, ravnodusno.
Badnje vece i jucerasnji dan prodjose a ja i sad mislim na to bice. Nikako mu ne mogu dati atribut zene, ni covjeka.
Sine Boziji, jesi li me na ovaj nacin htio uvjeriti u postojanje svoga Oca. ili otrgnuti od misli na neke druge Badnjake ?
Ako jesi, nisi trebao, vjeruj mi.
PS: svoj komad pastrve sam jutros bacila u smece.
Post a Comment