Bastille

Za Hrvatsku sam presto navijat istog casa  ,kad je onaj  brazilski sudija  ,,odsviro,, kraj utakmice.Do tad su bili ,,moji,,dok se igralo ,a kad se pocelo  slavit i tugovat ,znao sam sta slijedi.Onda sam  navijo za francusko slavlje,

Radujem se uspjesima ,,ljudi,, sa  prostora iz kojih i sam poticem ,uspjesima onih koji govore ,,moj,, jezik i sve je to ok ,do trenutka dok se ne pocne ,,pjevat,, i onda mi glas Sarla Aznevura ,kojeg inace ne razumijem ,ne govorim Francuski ,bude drazi od  pjesme Tomsona ,kojeg razumijem ali ne svatam.E u tome je problem  kad razumijes a ne svatas.Lako je kad svatas a ne razumijes/

Nije trebalo biti posebno pametan da covjek predvidi kakavo ce biti slavlje za ,,vice,, sampiona.Naravno da nisam znao ,ali sam bio  siguran da  ce biti i Tomson kao ne zaobilazni dio dekora ,ali moram priznati da sam ocekivao i ,,gore,, i da se desilo u pola ,onog sto je nekad bilo ,i da ce na nekoj  buducoj proslavi ,mozda ,Katar ,neko i zapjevati ,,Veceras je nasa festa ,,,,, 

Za sve sto se ,,dole,, desava treba vremena  i to duplo vise nego u Francuskoj a jedan od razloga je i to  da dok su Francuzi  rusili Bastilju  u Hrvatskoj su dizali ,,Seljacke  bune ,,i da se svijest i jednih i drugih od prilike ,sve do danas ,ostala  na istom nivou.,pada ili odbrane Bastilje.

Znaci ovako,Fudbal nije rat a i pobjeda i poraz su samo sastavni dio igre ..Odusevio me Ajfelov toranj u bojama  hvatske zastave ,a razocaro Tomson u istim bojama , na  trgu bana Jelacica .

Navio sam za Hrvate sve dok  onaj brazilski sudija nije  oznacio kraj utakmice  i bio ponosan sto sam sa tih prostora ,a onda sam znao sta slijedi  i bilo me malo  stid , .Izmjesan osjecaj ponosa i srama kao karakterna  osobina svih ,,nas,,Ponos sto smo ,a sram sto jesmo.