Moj labude

 Iz ruke se vode napiti ,

Volio sam Vrelo Bosne,Poznavao sam svako drvo Velike Aleje .U ono  vrijeme dugih skolskih raspusta ,skoro svaki dan sam  biciklom bio na Vrelu Bosne.Naravno da tad nisam bio svijestan priviligije koja mi se  nudila ,ali danas se  svega sjetim u sklopu onoga ,,kako je nekad bilo  drugacije ,da ne kazem ljepse ,,

Vrelo Bosne  simbol  imenom i  cinom  jednog postojanja u to  doba  osim hladne vode sto je dolazila  negdje ispod Igmana  je imalo  i  ribnjak sa  pastrmkama ,nekoliko drvenih klupa  za odmoriti,mostove sto  su spajali, i lijepu nad vodom  kafanu ili restoran .Nije bilo puno ali dovoljno.U onom jednom jezercetu  bas preko puta ribnjaka  uvijek je zivjelo nekoliko labudova ,na malom ostrvu gdje su im i kucicu napravili. .Bijeli ,graciozni ,,svijesni svoje ljepote , i nas ljude gledali sa neke visine,Vjerujete mi da sam se uvijek neugodno osjecao gledajuci tu ljepotu,Poslao ih neko  da potpisu i cuvaju  ljepotu  ,,Vrela Bosne,,

Poslije rata  na Vrelu Bosne sam bio samo jednom,Nije mi se svidjelo .Mozda zbog mase ljudi  ili zbog toga sto nije bilo kao prije ,ali  nikad vise nisam pozelio da odem,Ni labudove nisam vidio.a do vode  i da se napijem iz ruke nisam uspio  doci.Vratio sam se  fijakerom  gdje je  onaj sto vozi i zna udarao  jadnog konja  ni krivog ni duznog  sto on sad mora  biti ,,kocoijas,, a ne jedan  od onih sto je tek ratne pare aktiviro.

Nisam se dugo zadrzavao ni u svojoj kuci  sa pogledom na aleju ,sto su je prvo opljackali Srpski ,,junaci,, i  dovrsili Bosnjacki ,,heroji,, .A rat je bio ,Sta ces ,

To sto ja imama daleko ljepsi odnos prema zivotinjama nego prema ljudima  je samo  iskustvo  ,gdje mi ni  jedno ovo prvo nabrojano zivo bice  nikad i nista lose nije uradilo  a ovo drugo  sve ili bar  veliku vecinu zla ucinilo.Ne krijem ,nego se falim , da bi u slucaju da treba  spasiti  zivot  i birati izmedju nepoznatog  covjeka i  zivotinje ruku pruzio  ovim drugim,

A na Vrelu Bosne mi se  te godine nista nije svidjelo,Zbog ljudi. Nisam isao traziti  labudove,Citam danas i gledam slike da je nepoznata osoba ili vise njih  strelom neke vrste pogodila  bijelog labuda  u vrat na Vrelu Bosne  i slika kako mu iz  onog  dugog prekrasnog vrata  viri  strela,Ko je to uradio,To su oni isti ciji su ocevi klali ,pljackali ,silovali  i koji ne znaju  da je taj labud poslan  da napravi vezu i bar pokusa ,uciniti sto nije lako ,pribliziti  te ohole ,zle ljude sa nekim  koji to nisu  da ih ljepotom ujedini,

Zasto me toliko pogidio  labud sa strelom u vratu,To je danasnja Bosna u hercegovina u kojoj zive oni sto su uvijek spremni  ubiti ljepotu ,sa malo onih koji im  ne mogu nista ,

Podsjetilo me ovo sa labudom sa Vrela Bosne na ono doba ,,Divljeg zapada ,, u Americi , gdje je u salonima-barovima  iznad muzicara  pisallo ,,Ne pucaj u klavijatirustu,,Sto je znacilo ,Pucajte i pobijte se   medju sobom ,ali ne dirajte ,,muziku,,-labuda ,mozda jednom  i nekad  dodju ljudi i vremena  sto ce  znati gledati i uzivati u ljepoti i  biti ponosni dio  toga.Pobijte se medju sobom  ali ostavite labuda da bude nada .

A napiti se  vode iz ruke  i dozivjeti   bijelog labuda ,sto me sa visine ,gleda nikad necu zaboraviti.A od Bosne nikad nista nece biti ,sve dok  predsednici ,ona dva budalasa,bez one trece budale,,idu  bez razloga u Ukrajinu,Jebe se Ukrajini za Bosnu,oduvijek  i  i Bosni za Ukrajinu,sad, ,Ko eto imaju sta rec i cuti ,,umjesto da cuvaju  labuda,jedan od drugog i od trece , Na Vrelu Bosne,Nekad ponosne.