Dobro osjetim, a zlo prepoznajem, bar se tako nadam, bez obzira radilo se o ljudima, pojavama ili dogadjajima. Ne spadam u grupu ljudi koja je spremna i zivot dati za opravdanost svoje teorije, pa dozvoljavam da drugi misle drugacije, bolje ili samo da misle.
Tomo je moj drug. Sjedimo subotom, pijemo pivu i pricamo o svacemu. Ponekad razgovaramo o mojim tekstovima, jer Tomo redovno cita NWBIH. Ponekad ovo pricamo samo poslije prve, nekad poslije pete pive. Ovo je bilo poslije pete.
Sa nepotrebnim obzirom, uz obaveznu opasku, da voli ono sto pisem, Tomo mi kaze, da nikad nije procitao moj tekst u kome je bilo nesto pozitivno receno za Ameriku ili Amerikance.
Zamisljam veliki poster na kome je fotografija ljudske sake u velicini bar 3 puta vecoj od prirodne. Oziljci, kraste, ispucali nokti ispod kojih se crni, a sve u boji i na jednom prstu prekrasan dijamantski prsten sa podlogom od bijelog zlata, radi kontrasta. Zenska ili muska ruka. Svejedno je.
Pokusajte zamisliti ovu fotografiju, koja moze biti reklamni poster za proizvodjace nakita ili za neku kremu za ruke, a moze biti samo plod maste.
Sta prvo vidite? Ruku da zalite ili prsten da se divite? Neko ce prvo primijetiti prsten, sto je, naravno, normalno, a neko samo saku, sto je takodjer normalno. Kad bi trebalo da tu sliku nekom prepricate sta biste mu rekli?
Vecina nasih ljudi je u Ameriku dosla iz neke druge zemlje. Malo nas je ovamo doslo direktno iz Bosne.
Vecina nasih danas u Americi kazu da su tamo negdje imali sve, nisu radili nista i da su tamo negdje dozivljavali ponizenja od onih koji su im sve dali.
Ponizenja iz razloga sto ti nisu znali nas, ili su nas dobro znali, a nisu znali sebe, ili kombinacija svega ovoga.
Amerika je zemlja izbjeglica i niko ti nista ne daje, a nema onih vrsta ponizenja iz razloga koji se zove da nas ne znaju, da ne znaju sebe i da ih se jebe u principu za nas i odakle smo.
Jedan moj prijatelj, inace Palestinac, sudbinom i silom je gotovo cijeli svoj zivot pronomadio Svijetom i skrasio se u Americi. Kaze da bolje zemlje za izbjeglice nema.
Gledam prekrasni dijamantski prsten i pitam se koliko samo kosta. A ruka? Jebo ruku! Ionako je samo za raditi.
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Friday, March 16, 2007
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2024.
Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila nista generalno drugacija od one prije ,nije zgore p...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Lijepo je danas bit ,,vlah,, u Sarajevu.Nikad ljepse.Vlasi su svi oni sto nisu ,,nasi,,a mogu bit i Jevreji ,mada oni ,ne spadaju u prave ...
No comments:
Post a Comment