Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Monday, September 15, 2014
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Osveta malog Donalda
,,Gdje smo mi tu ,,To je pitanje svih pitanja u Bosni i Hercegovini ,pa cak i kad se o americkim izborima za predsednika radi,Bave se ,,me...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
22 comments:
Vidiš Dalibore, ti si idealan kandidat za meditaciju na plaži..mogao bi to par puta tjedno..ako to spojiš još s pravilnim disanjem bingo! Možda se u tebi probudi ona uspavana duhovna komponenta...
Cole je otišao u osamu, na meditaciju, sukladno mojim uputstvima, jer je shvatio da ga ovaj način života koji živi ne vodi nikud...
Ljubavna
Radnicka odmaralista su tada bila u modi. Mi, zenska picurlija, kako nas je zvala teta Draginja, jos smo se kupale u gacama, ali smo svaki dan s nestrpljenjem cekale da vidimo koju od nas ce Deco uzeti u narucje i otplivati u duboko. Tako smo bile sretne u velikim rukama tog diva crne kose, plavih ociju i zaraznog osmijeha. I mame su bile sretne, imale su puno povjerenje u Decu. Imao je on jednu falinku; onako ogroman, od struka na gore bio je iskrivljen na desnu stranu, ramenima i glavom pognut prema naprijed. Bio je to trofej s neke radne akcije. Nitko to nije smatrao manom, dapace, smatrali smo da to nasu zajednicku prvu ljubav cini jos posebnijim. S mamom, starom ostrokondzom, sirom neg' duzom, je dolazio na plazu. Te godine s njima je bila i Seka, njezna, lijepa, bas onakva kakvu zasluzuje nas Deco - komentirale smo sapcuci jedna drugoj na uho. Nismo bile ljubomorne, naprotiv, bile smo joj zahvalne sto mu je dopustala da i nama pokloni koji trenutak. Sve je bilo idilicno tog ljeta dok je Seka bila Seka, inzenjerka iz Natron Maglaj, ali onda se iznenada pojavi drustvo iz Maglaja i zazva je Muneverom.
" Bula, j...m joj majku " rece razjarena Decina mati u drustvu u kojem je bila i moja mama.
Mi picurlija, osjecale smo da smo tada ostale bez prvog muskarca u svom zivotu, mozda i jedinog kome smo bezgranico vjerovale.
Deco vise nikad nije dosao na tu plazu. Ni Seka. Narednih godina i mi smo se osipale, a jos ce puno vremena proci do momenta kad cemo shvatiti kako ta rijec " bula ", koju smo tada prvi put cule, moze pogubno zvucati za necije uho.
Hope
Turisticka
Te godine sam postala " svoj covjek " Tako se tada nazivalo one koji su radili i zaradjivali. Koje olaksanje - prvi put bez roditelja na more. Nisam smatrala ni da od njih trebam traziti dozvolu za odlazak s deckom. Slobodo, lijepa li si ! Porec sam odabrala, a mama i tata Makarsku. Super, razmisljala sam, bar joj ( mami ) nece pasti na pamet da me dodje kontrolirati.
Vratili smo se kuci nekako u isto vrijeme. Nisam je pitala kako je bilo, zeleci sprijeciti njeno prot pitanje. Tek iz razgovora s komsinicom cujem: " vise nikad ", " sami Bosanci ", " ko da i nisam bila na moru "...
Nema znacajnijeg mjesta na potezu Kopar - Ulcinj kroz koje nisam bar prosla, ali dio od Baske Vode do Gradca nisam. Nije to bilo plod neke odluke, naprosto dogodilo se. Planiram vec dvije-tri godine otici u Viganj. Budem li isla kopnenim putem mozda ispunim prazninu. Vjerovatnije je da cu brodicom, ponuda prijatelja je neodoljiva.
Hope
Ja idem samo na dvije plaze u Sydneyu, gdje nema valova, i gdje su male, gotovo nikakve, sanse da dodje ajkula. Sto je sigurno, sigurno.
Poslije rata sam jedan dan proveo u Tucepima, i gotovo nista nisam prepozno.
Rajska napisa: "Cole je otišao u osamu, na meditaciju, sukladno mojim uputstvima, jer je shvatio da ga ovaj način života koji živi ne vodi nikud..." Jadni Cole...
To ti je tipicno ono "ko s djavolom tikve sadi, o glavu mu pucaju"
Hope,lijepo je citati to sto napises
Bez naslova
Moji, oni koji su ostali dolje, djeci rodjenoj iza ovog rata davali su imena milozvucna vecinskom stanovnistvu. Nije da mi nije paralo usi, ali nisam reagirala- njihov zivot, njihove odluke.
E, prosljog ljeta dosli na more i, kao, bilo bi im drago da curu ne zovemo imenom nego nadimkom. Rekla sam da to nije dobro i ispricala pricu o Seki-Muneveri, da opet ne bi bilo razjarenih mama i nesretnih ljubavi. Mozda ljubav pobijedi.
Hope
E sto se ismijah ovoj Devi.Kaze ,onaj ,,sazlija,, Cole se povuko u meditaciju hhahah ok superPa nije se mogo ,,povuc,, u blud mada i sa meditacijom kasni bar 50 godina,al ako bude brzo meditoro moze nadoknaditi 25.
,,Hope ,, lijepa i tuzna ko i uvijek i nadam se da su joj se svidjele moje slike sa nudisticke plaze ,kao i Devi.Mislim na more ,pjesak ,boju i tako to .
Na zalost necu moci-nemam duse ,objaviti imena onih sto su bili na mojoj fejsbuk stranici .Neke sam ocekivo ,a neke me iznenadile.Mozda objavim ,,zemlje ,, iz koje ,,dolaze i incijale ili mozda samo imena onih ,sto navrate ,, svake 3 minute.E to cu
Prvi put ugledao sam more za ''Prvi maj'' 1964. godine. Ja i dvojica pajdaša sličnih meni, dogovorimo se na brzaka da pogledamo i to čudo, a i da budemo prvi od raje koji će te godine pokvasiti dupe u Jadranu.
Na gružansku željezničku stanicu dovezao nas je dobri stari ćiro, nakon 10 - 12 sati vožnje. Po izlasku iz voza dočekali su nas ''domaći'' nudeći sobe.
Kažem raji:
- Haj'mo uzet sobu da se prvo smjestimo! Jedan me prostrijeli pogledom pa će:
- Jesi' normalan, i za to trošiti pare!?
Ušutim kontajući, kako njima tako i meni. Te godine prvomajski praznici u Dubrovniku bili su izuzetno topli i sunćani, mada more prilično hladno. Nabacilo se i malo bojice što je bilo veoma važno. Vrijeme smo provodili uglavnom na plaži na Lapadu a poslije cunjajući i za*ebavajući se po gradu. Za torbe nismo imali problema, ono njihovo zimzeleno gusto grmlje ko stvoreno za njih. Negdje iza ponoći išli smo u park na spavanje. Mal ne zaboravih, odmah prvu noć imali smo malih problema.
Probudili smo se u parku na Gružu oko 3:30 h, normalno, nije baš bilo udobno. Taman smo zapalili po jednu da malo dođemo sebi kad ugledasmo dva tipa u mantilima kako idu prema nama. Podsjećali su me na one gestapo gentere iz filmova.
- Zdravo momci!
- Zdravo!
- Odakle ste?
- Iz Sarajeva!
- Eee baš vas trebamo... lične karte...
Uzeše nam lične karte i odoše da bude Čehe kojih je bilo dvadesetak u vrećama za spavanje duž živice.
(tada smo svi bili maloljetnici, imali smo privremene l.k.)
Da bježimo, nema smisla, uzeli su nam lične... ubrzo su se vratili te će jedan:
- Idemo u stanicu... i potrpaše nas u jedan stari mercedes. (nazivali su je stanicom?)
Kada smo došli u stanicu, gužva k'o na tramvajskoj u vrijeme špice. Nikada nisam vidio do dana današnjeg šarolikije društvo: lopovi, kurve, stranci, 'vaki k'o mi... jedva ima mjesta za stajati...
U 6 h su nas uzeli u obradu, a u 8 su nas ispratili... uz sretan put prvim prevozom koji uhvatimo. Poslušali smo ih... u žutu? Nismo smo slušali ni roditelje, a ne njih da slušamo! Proveli smo tako oko 4 sata ''ugodno'' ćaskajući sa predstavnicima narodnih vlasti.
Išli smo i 65. i 66. Isto za prvi maj, ali tada smo konačili preko ferijalaca. To su bile one prelijepe godine adolescencije kada se baš mnogo ne upotrebljava mozak, a koristili smo svaku priliku da izmaknemo utjecaju ''prepametnih'' roditelja. Da napomenem, iz porodica smo gdje se dinar u ruci okretao po nekoliko puta pa onda trošio, a odlazak na more bio čista budalaština. Tek sa novcem koji sami zaradimo mogli smo raspolagati kako smo htjeli... po nekada.
A poslije, pa sve do rata, bilo je i kokuzluka, ali što bi rekao cigo: ''bilo je ondo i jaje i kokoš... i išlo se na more''! Sada... volim otići u Gradac, blizu je, one naše face me doduše po nekada iziritiraju svojim seljaklukom, *ebat ih... a i piva je blizu da ne može biti bliže!
---
A možda se Mokranjska Miljacka izlila kod Zumbulovca... možda je Čole poplavio... (možda i pocrnio)
Od mene i previše,
pozdrav svima!
imena na sunce !
Sto ti je zensko nestrpljivo i radoznalo.Po cijenu da bude i ,,ona,, objavljena ,crkla bi da ne vidi ,ko je tu jos.
Ok ok da krnem od hrvatske :
Stipe, Jure, mario ,ante, Jozo ,dario ,sime ,Franjo ,Slobodan.Hm ovo je greska .Zajebo se gugl i jos desetak
U Bosni ; Mujo,Suljo,Safet, kenan,haris ,osman i jos 4.
U Francuskoj ; Zan pjer, pa samo Zan ,pa samo Pjer ,Fransoa ,Luj ,i jos desetak .
U Njemackoj ; hans ,ginter ,neki Muller , i Ragib .hm.
Podatke za ostale zemlje prikupljam .
Djeva i ja smo prokomentirale slike, samo da znas.
Uostalom, krajnje je vrijeme da postavis neku novu, tamo ili ovdje.
Hope
Bas mi se nesto stucalo a sad znam i zasto .Sta ,,fali,, onima od juce'
Marijane ,bas lijepa prica .Ok sto si je ovde objavio ali bilo bi bolje da si to uradio na svom blogu.Dobro si ,,furo,, i onda odusto.Steta.
nema veze ,mozda je moglo bit zanimljivo
I meni se pricalo, a nigdje nikoga.
Hope
hop ,hop, hop
Drag si, al' ja ti to ne znam u cetiri musko-zenska oka. Rajska je tu majstorica, a usutila se. Razvezace jezik kad joj kazem da sutra idem pogledati novu kolekciju Picard torbica.
Hope
De pa nam javi za te ,,pikard ,, torbice .Bas sam nesto mislio kakva je ta nova kolekcija .
Sto se ,,deve,, tice ona je u misiji ,,spasavanja ,, onog saksafoniste Coleta.Vraca ga na ,,pravi,, put.
Mudro zboris: vraca ga na pravi put. Otisla u Prijedor platit kauciju da ga puste iz murije za one prozore sto su nekidan zaplatili na dzamiji.
Anonimus , mislim da nisi u pravu.Sta ce ici u prijedor pored 23487 dzamija u Sarajevu ,gdje god da bacis kamen ,moras u nekoj razbit prozor .
gdje mi je ona ;hop,hop ,hop
Htio sam joj reci da idem sutra na prezentaciju ,,kuhinjskih krpa,,sve novi modeli i slogani
Cole ce isprojektirat dzamiju i trostruko naplatit. Glupani i neznalice razbijaju prozore.
Hope
Post a Comment