Monday, September 15, 2014

Ajkula

Kad se samo sjetim.Sve mi smetalo.I sto ne ,,mirise,, i sto  nema boje  ni hladovine ,smeto mi pjesak ,smetala mi auta ,smetali mi valovi ,ma nista mi nije valjalo .Danas  na plazu idem  svake Nedelje i  nista mi ne smeta.

Kako vrijeme samo leti.Eto ,prije 6 godina sam zadnji put bio  na Jadranskom moru.Tucepi  .ghm i cega se sjecam .Sjecam se  da su Petkom Subotom i Nedeljom  navalili na plazu ljudi ,medju kojima se nisam  osjeco ugodno.Mozda zato sto su pricali ,,mojim,, jezikom sa  cudnim akcentom  ili zbog toga sto sam se ja promjenio a oni ostali isti. ili su se oni promjenili  a ja to  vidio.Tek jako mi je smetala njihova blizina Sve je moguce ,  ,plazu ne cini  pijesak ili kamen ,plavo ili sivo more ispred ,hladovina ili  ,,madjar,, iza ,,, osim na slikama ,  nego  ljudi na plazi .

Nju Smirna  ne lici na Drvenik ni na  malu ili Veliku Dubu.Nije slicna ni Tucepima ,makarskoj ili Brelima  i ako  trazis bilo koju slicnost sa nekom drugom plazom ,ondA  Nju Smirna lici  samo  na samu sebe.

,,Cetvorkom,, sa 5 traka u jednom pravcu  mi treba pola sata ,a okolo ,kroz ,,Floridu,,  dvadeset minuta vise.Hajvejom furas  a ako prefuras na retrovizoru  mozes vidjet  lijepo  rotaciono  svijetlo ,nakon cega slijedi i  obavezno pitanje ,,Stejt trupera ,,; Znate li zasto sam vas zaustavio .,,Jok ti znas,,Kroz  ,,ranceve,, i onu pravu  floridsku prasumu je  sporije ali i ljepse.Tu ima i pijaca sa navodno  domacim  vocem i povrcem ,mada meni  sve lici na ono iz samoposluge ,al puno skuplje.Onda  ranc do ranca i  hiljade gospodja krava sto pasu  i interesantno  je da od njih  dvijesto na jednoj livadi ni jedna  nije podignute glave ,nego   sve  organizovano jedu.Lijepo je to vidjeti,mislim ko voli.

Onda grad Nju Smirna ,obavezan  most preko kanala  i ulaz na plazu.Sa autom  se placa 5 Dolara .Bio sam nekad veliki protivnik  ,,ljubimca,, na 4 tocka na plazi ,dok nisam svatio da je to sve zapravo iz prakticnih razloga.Ovde se ljudi  dobro spreme za plazu.Suncobrani ,lezaljke ,daske ,frizideri i ostalo ,e sad ko bi to sve nosio  ,,iznad magistrale,, dole do mora ,odnosno ko bi to sve ,,gore,, popeo.Onako ,ovde parkiras  ,otvoris gepek i sve je tu .

Plaza Nju Smirna je  dugacka nekoliko milja ,ali joj se kraj i ne vidi jer se na tu plazu nadovezuju druge  i tako u nedogled.

Juce je temparatura vazduha bila oko 34 stepena Celziusa  a temparatura Okeana  35 sa valovima  koji ne dozvoljavaju nista drugo osim kad te obore da se pokusas  dici prije slijedeceg.

Nju Smirna je inace poznata po tome ,sto statisticki ima naj vise  napada ajkula na  covjeka  od svih plaza u Svijetu ,sto znaci da  je ovde veca mogucnost da ce te   ,ujesti,, morski  cuko ,nego negdje pogoditi grom ili da ces dobiti  glavni dobitak na ,,lotu,,Nije ugodno ako  cijelo vrijeme dok si u vodi mislis na scene iz filma Ajkula  i to one  gdje su  ,,kamere, bili ajkuline oci.Na svakih pedesetak metara na plazi su spasioci  u visokim stolicama i obaveznim pistaljkma koje se  zacuju kad neko postane  zaboravan ili suvise hrabar u dubini.Onda pistaljka i stvarno se svi  vrate.

Dio ove  dugacke i siroke plaze je rezervisan i za nudiste  i na toj plazi sam npravio 5-6 svojih snimaka ,koje sam objavio na  mojoj  Fejsbuk stranici .prije nego  to neko vidi ,upozoravam ,kako ono pise na retrovizorima, da je objekat  blizi i veci nego sto je  na ogledalu odnosno slici i takodje dajem na znanje,posto imam program  ,koji moze vidjeti ,ko je to sve pregledao i bio, da cu imena i prezimena onih  ,sto su pregledali ove slike objaviti u slijedecem javljanju.

Volim velike  prostrane plaze.Imas izbor da budes ,,sam,, da budes na ,,oku,, ili da budes  ko u Tucepima.blizak iz vlastite odluke.

Nekad mi sve smetalo ,dok nisam skonto  da i plazu ,ko i sve ostalo  cine ljudi ,a da je more tu ,samo da shumi i da se danas sa plaze u Tucepima sjecam  da su oko mene bili svi ,,Cilici,, sampioni  i oni sto vole onog ublehasa Tomsona  da slusaju  i da im je naj draze  zapjevat u grupi i svi  u potkosulji  onako iz sveg glasa.

P.S. odacu vam tajnu .kazu da nocu ,kad je pun mjesec ,ovde u Nju Smirnoj  ajkule   ,zavijaju,,Jedan  ,cak snimio na telefon ,pa mi ,,pustio,, Isto ko da slusas  one u............ .Ima neka veza.

22 comments:

rajskadjevo said...

Vidiš Dalibore, ti si idealan kandidat za meditaciju na plaži..mogao bi to par puta tjedno..ako to spojiš još s pravilnim disanjem bingo! Možda se u tebi probudi ona uspavana duhovna komponenta...
Cole je otišao u osamu, na meditaciju, sukladno mojim uputstvima, jer je shvatio da ga ovaj način života koji živi ne vodi nikud...

Anonymous said...

Ljubavna
Radnicka odmaralista su tada bila u modi. Mi, zenska picurlija, kako nas je zvala teta Draginja, jos smo se kupale u gacama, ali smo svaki dan s nestrpljenjem cekale da vidimo koju od nas ce Deco uzeti u narucje i otplivati u duboko. Tako smo bile sretne u velikim rukama tog diva crne kose, plavih ociju i zaraznog osmijeha. I mame su bile sretne, imale su puno povjerenje u Decu. Imao je on jednu falinku; onako ogroman, od struka na gore bio je iskrivljen na desnu stranu, ramenima i glavom pognut prema naprijed. Bio je to trofej s neke radne akcije. Nitko to nije smatrao manom, dapace, smatrali smo da to nasu zajednicku prvu ljubav cini jos posebnijim. S mamom, starom ostrokondzom, sirom neg' duzom, je dolazio na plazu. Te godine s njima je bila i Seka, njezna, lijepa, bas onakva kakvu zasluzuje nas Deco - komentirale smo sapcuci jedna drugoj na uho. Nismo bile ljubomorne, naprotiv, bile smo joj zahvalne sto mu je dopustala da i nama pokloni koji trenutak. Sve je bilo idilicno tog ljeta dok je Seka bila Seka, inzenjerka iz Natron Maglaj, ali onda se iznenada pojavi drustvo iz Maglaja i zazva je Muneverom.
" Bula, j...m joj majku " rece razjarena Decina mati u drustvu u kojem je bila i moja mama.
Mi picurlija, osjecale smo da smo tada ostale bez prvog muskarca u svom zivotu, mozda i jedinog kome smo bezgranico vjerovale.
Deco vise nikad nije dosao na tu plazu. Ni Seka. Narednih godina i mi smo se osipale, a jos ce puno vremena proci do momenta kad cemo shvatiti kako ta rijec " bula ", koju smo tada prvi put cule, moze pogubno zvucati za necije uho.

Hope

Anonymous said...

Turisticka
Te godine sam postala " svoj covjek " Tako se tada nazivalo one koji su radili i zaradjivali. Koje olaksanje - prvi put bez roditelja na more. Nisam smatrala ni da od njih trebam traziti dozvolu za odlazak s deckom. Slobodo, lijepa li si ! Porec sam odabrala, a mama i tata Makarsku. Super, razmisljala sam, bar joj ( mami ) nece pasti na pamet da me dodje kontrolirati.
Vratili smo se kuci nekako u isto vrijeme. Nisam je pitala kako je bilo, zeleci sprijeciti njeno prot pitanje. Tek iz razgovora s komsinicom cujem: " vise nikad ", " sami Bosanci ", " ko da i nisam bila na moru "...
Nema znacajnijeg mjesta na potezu Kopar - Ulcinj kroz koje nisam bar prosla, ali dio od Baske Vode do Gradca nisam. Nije to bilo plod neke odluke, naprosto dogodilo se. Planiram vec dvije-tri godine otici u Viganj. Budem li isla kopnenim putem mozda ispunim prazninu. Vjerovatnije je da cu brodicom, ponuda prijatelja je neodoljiva.

Hope

Unknown said...

Ja idem samo na dvije plaze u Sydneyu, gdje nema valova, i gdje su male, gotovo nikakve, sanse da dodje ajkula. Sto je sigurno, sigurno.
Poslije rata sam jedan dan proveo u Tucepima, i gotovo nista nisam prepozno.
Rajska napisa: "Cole je otišao u osamu, na meditaciju, sukladno mojim uputstvima, jer je shvatio da ga ovaj način života koji živi ne vodi nikud..." Jadni Cole...
To ti je tipicno ono "ko s djavolom tikve sadi, o glavu mu pucaju"
Hope,lijepo je citati to sto napises

Anonymous said...

Bez naslova
Moji, oni koji su ostali dolje, djeci rodjenoj iza ovog rata davali su imena milozvucna vecinskom stanovnistvu. Nije da mi nije paralo usi, ali nisam reagirala- njihov zivot, njihove odluke.
E, prosljog ljeta dosli na more i, kao, bilo bi im drago da curu ne zovemo imenom nego nadimkom. Rekla sam da to nije dobro i ispricala pricu o Seki-Muneveri, da opet ne bi bilo razjarenih mama i nesretnih ljubavi. Mozda ljubav pobijedi.

Hope

dalibor bilic said...

E sto se ismijah ovoj Devi.Kaze ,onaj ,,sazlija,, Cole se povuko u meditaciju hhahah ok superPa nije se mogo ,,povuc,, u blud mada i sa meditacijom kasni bar 50 godina,al ako bude brzo meditoro moze nadoknaditi 25.
,,Hope ,, lijepa i tuzna ko i uvijek i nadam se da su joj se svidjele moje slike sa nudisticke plaze ,kao i Devi.Mislim na more ,pjesak ,boju i tako to .
Na zalost necu moci-nemam duse ,objaviti imena onih sto su bili na mojoj fejsbuk stranici .Neke sam ocekivo ,a neke me iznenadile.Mozda objavim ,,zemlje ,, iz koje ,,dolaze i incijale ili mozda samo imena onih ,sto navrate ,, svake 3 minute.E to cu

Marijan said...

Prvi put ugledao sam more za ''Prvi maj'' 1964. godine. Ja i dvojica pajdaša sličnih meni, dogovorimo se na brzaka da pogledamo i to čudo, a i da budemo prvi od raje koji će te godine pokvasiti dupe u Jadranu.
Na gružansku željezničku stanicu dovezao nas je dobri stari ćiro, nakon 10 - 12 sati vožnje. Po izlasku iz voza dočekali su nas ''domaći'' nudeći sobe.
Kažem raji:
- Haj'mo uzet sobu da se prvo smjestimo! Jedan me prostrijeli pogledom pa će:
- Jesi' normalan, i za to trošiti pare!?
Ušutim kontajući, kako njima tako i meni. Te godine prvomajski praznici u Dubrovniku bili su izuzetno topli i sunćani, mada more prilično hladno. Nabacilo se i malo bojice što je bilo veoma važno. Vrijeme smo provodili uglavnom na plaži na Lapadu a poslije cunjajući i za*ebavajući se po gradu. Za torbe nismo imali problema, ono njihovo zimzeleno gusto grmlje ko stvoreno za njih. Negdje iza ponoći išli smo u park na spavanje. Mal ne zaboravih, odmah prvu noć imali smo malih problema.
Probudili smo se u parku na Gružu oko 3:30 h, normalno, nije baš bilo udobno. Taman smo zapalili po jednu da malo dođemo sebi kad ugledasmo dva tipa u mantilima kako idu prema nama. Podsjećali su me na one gestapo gentere iz filmova.
- Zdravo momci!
- Zdravo!
- Odakle ste?
- Iz Sarajeva!
- Eee baš vas trebamo... lične karte...
Uzeše nam lične karte i odoše da bude Čehe kojih je bilo dvadesetak u vrećama za spavanje duž živice.
(tada smo svi bili maloljetnici, imali smo privremene l.k.)
Da bježimo, nema smisla, uzeli su nam lične... ubrzo su se vratili te će jedan:
- Idemo u stanicu... i potrpaše nas u jedan stari mercedes. (nazivali su je stanicom?)
Kada smo došli u stanicu, gužva k'o na tramvajskoj u vrijeme špice. Nikada nisam vidio do dana današnjeg šarolikije društvo: lopovi, kurve, stranci, 'vaki k'o mi... jedva ima mjesta za stajati...
U 6 h su nas uzeli u obradu, a u 8 su nas ispratili... uz sretan put prvim prevozom koji uhvatimo. Poslušali smo ih... u žutu? Nismo smo slušali ni roditelje, a ne njih da slušamo! Proveli smo tako oko 4 sata ''ugodno'' ćaskajući sa predstavnicima narodnih vlasti.
Išli smo i 65. i 66. Isto za prvi maj, ali tada smo konačili preko ferijalaca. To su bile one prelijepe godine adolescencije kada se baš mnogo ne upotrebljava mozak, a koristili smo svaku priliku da izmaknemo utjecaju ''prepametnih'' roditelja. Da napomenem, iz porodica smo gdje se dinar u ruci okretao po nekoliko puta pa onda trošio, a odlazak na more bio čista budalaština. Tek sa novcem koji sami zaradimo mogli smo raspolagati kako smo htjeli... po nekada.
A poslije, pa sve do rata, bilo je i kokuzluka, ali što bi rekao cigo: ''bilo je ondo i jaje i kokoš... i išlo se na more''! Sada... volim otići u Gradac, blizu je, one naše face me doduše po nekada iziritiraju svojim seljaklukom, *ebat ih... a i piva je blizu da ne može biti bliže!
---
A možda se Mokranjska Miljacka izlila kod Zumbulovca... možda je Čole poplavio... (možda i pocrnio)
Od mene i previše,
pozdrav svima!

Anonymous said...

imena na sunce !

dalibor bilic said...

Sto ti je zensko nestrpljivo i radoznalo.Po cijenu da bude i ,,ona,, objavljena ,crkla bi da ne vidi ,ko je tu jos.

dalibor bilic said...

Ok ok da krnem od hrvatske :
Stipe, Jure, mario ,ante, Jozo ,dario ,sime ,Franjo ,Slobodan.Hm ovo je greska .Zajebo se gugl i jos desetak
U Bosni ; Mujo,Suljo,Safet, kenan,haris ,osman i jos 4.
U Francuskoj ; Zan pjer, pa samo Zan ,pa samo Pjer ,Fransoa ,Luj ,i jos desetak .
U Njemackoj ; hans ,ginter ,neki Muller , i Ragib .hm.
Podatke za ostale zemlje prikupljam .

Anonymous said...

Djeva i ja smo prokomentirale slike, samo da znas.
Uostalom, krajnje je vrijeme da postavis neku novu, tamo ili ovdje.

Hope

dalibor bilic said...

Bas mi se nesto stucalo a sad znam i zasto .Sta ,,fali,, onima od juce'

dalibor bilic said...

Marijane ,bas lijepa prica .Ok sto si je ovde objavio ali bilo bi bolje da si to uradio na svom blogu.Dobro si ,,furo,, i onda odusto.Steta.

dalibor bilic said...

nema veze ,mozda je moglo bit zanimljivo

Anonymous said...

I meni se pricalo, a nigdje nikoga.

Hope

dalibor bilic said...

hop ,hop, hop

Anonymous said...

Drag si, al' ja ti to ne znam u cetiri musko-zenska oka. Rajska je tu majstorica, a usutila se. Razvezace jezik kad joj kazem da sutra idem pogledati novu kolekciju Picard torbica.

Hope

dalibor bilic said...

De pa nam javi za te ,,pikard ,, torbice .Bas sam nesto mislio kakva je ta nova kolekcija .
Sto se ,,deve,, tice ona je u misiji ,,spasavanja ,, onog saksafoniste Coleta.Vraca ga na ,,pravi,, put.

Anonymous said...

Mudro zboris: vraca ga na pravi put. Otisla u Prijedor platit kauciju da ga puste iz murije za one prozore sto su nekidan zaplatili na dzamiji.

dalibor bilic said...

Anonimus , mislim da nisi u pravu.Sta ce ici u prijedor pored 23487 dzamija u Sarajevu ,gdje god da bacis kamen ,moras u nekoj razbit prozor .

dalibor bilic said...

gdje mi je ona ;hop,hop ,hop
Htio sam joj reci da idem sutra na prezentaciju ,,kuhinjskih krpa,,sve novi modeli i slogani

Anonymous said...

Cole ce isprojektirat dzamiju i trostruko naplatit. Glupani i neznalice razbijaju prozore.

Hope

Osveta malog Donalda

 ,,Gdje smo mi tu ,,To je pitanje svih pitanja u Bosni i Hercegovini ,pa cak i kad se o americkim izborima za predsednika radi,Bave se  ,,me...