Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Sunday, October 19, 2014
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Osveta malog Donalda
,,Gdje smo mi tu ,,To je pitanje svih pitanja u Bosni i Hercegovini ,pa cak i kad se o americkim izborima za predsednika radi,Bave se ,,me...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
11 comments:
Lijepo... lijepo se prisjetiti starih mjesta i starih vremena.
U moje vrijeme Parkuša nas nije nešto naročito privlačila, ćini mi se njezina popularnost je nastala nešto kasnije.
Par krugova korzom, da vidimo ko je prisutan, pa bome i djevojke da odmjerimo kako treba... malo obiđemo Hipi klupu (to je ista ona što spominje Dalibor), bude i tu poznate raje, poslije toga obavezan je bio odlazak u Gradsku kafanu. Ovako je izgledalo svakovečernje druženje moje raje i mene. Bilo je tu i malih odstupanja od ''šablona'', sve zavisi ko je i u koje vrijeme imao ''sudar'' sa curom.
Subotom (i nedjeljom) u veće, obavezan je bio FIS, rijetko Sloga. FISovu svirku ćinili su grupe: Indeksi, Kodeksi, Čićak... Po nekada smo znali ići i u Dom milicije, kada su svirali Ambasadori.
Da se vratim Gradskoj kafani.
Nalazila se na uglu prije kina ''Dubrovnik'', jedna strana je gledala u r.k.''Sarajka'', a druga na Titovu ulicu. Sada je na tom mjestu BBI banka. Sastojala se od sale u prizemlju i povelike galerije na spratu. Iza 19h, teško se tu mogla naći slobodna stolica. U prizemlju je bio smješten solidan bend koji je u većernjim satima
zabavljao goste (osim četvrtka). Vokalni solista je bio Mahir Paloš koji je tek tada počeo da uplovljava u estradne vode. Preko dana goste su sačinjavali oni što je Dalibor nabrojao kao Parkušine do onih koji su čekali početak ranije predstave u kinu Dubrovnik, ali veče je bilo uglavnom naše (omladine).
Nisam mislio ovoliko, osjećao sam se prozvanim dijelom Daliborove rečenice: ''Sarajevo je i to uvijek na kratko i bezuspjesno pokusavalo imati ,,gradsku kafanu,,.
U to vrijeme, drugom polovinom 60. i početkom 70. ''Gradska kafana'' je itekako egzistirala.
Ja tol'ko.
maksuz selam svima!
---
https://www.youtube.com/watch?v=hYgm6WmApN8
Sjecam se i ja pomalo i nejsano te gradske kafane ,al vise slasticarne Oloman u zgradi preko parkinga i dok sam ,,staso,, od krempite do pive ,te kafane vise nije bilo.
i ti bi gazda trebao naplacivati najmanje 2 dolara ulizicama
Dobro je da si preskocio dron, jer su hakeri u ofanzivi; neki dan Buka, danas E novine.
I,II I V gimnazija popodnevna smjena po zavrsetku 5. ili 6. casa - drito "Hipi klupa" kod Parkuse! Mjerkaju se frajeri i curice. Svako ima neku simpatiju.
Poslije toga svako na svoju stranu. Petkom obavezno na Skenderiju u Kaktus (disko) i Dansing (Jutro, Teska industrija, Formula 4...). Zezalo me jedino sto sam morala fatat onaj zadnji autobus za Vojkovice u 10:15, sto bi vazda rastuzilo mog Husu.
Eeee, da mi je opet bit u onim "problemima"!
Blentava Rabija
Parkusa je po meni bilo sastajaliste kokuza,i po danu,i navece.Skverali se jarani s jednom pivom,i ako neko trefi e de plati još jednu.Trebe što bi tamo sjedile sve su se
nešto folirale kao da samo one picu imaju i
niko više.Najviše me iritiralo što bi konobar naplatio čim bi donio.Naravno da se bojao da kokuzi ne zbrisu.
Zbog tih kokuza sam volio uvjek proc s one strane ispred Sarajke.Volio sam svugdje otići gdje je bilo pojest i popit.A što sam volio kod Seje Marijanovog komšije na telecu glavašu to je bilo posebno.Hem mi blizu,hem dobro.
Šta kažeš Marijane,ha.
Šta je ovo sad pa treba i broj ukucat da text prodje.Ja stavio broj cipela.Možda će dame morat stavljat broj grudnjaka,hahahaha.
Kod Seje su uvijek glavuše (teleće) bile na cijeni!
Jel ovo bijase namjeran klizeci, il nesmotren start?
Cesta uz koju je zivio farmer John postala je vrlo prometna, pa su njegove kokosi pogibale zabrinjavajucom brzinom.
-Morate nesto poduzeti: ovi divljaci ubijaju moje kokice! - pozali se on serifu.
Slijedeci dan su radnici postavili znak na kojem je pisalo: "Oprez - skolski prijelaz!" Nije pomoglo.
Tri dana kasnije farmer nazove serifa:
-Smijem li postaviti vlastiti znak? Serif se slozio. Kako se farmer nije javljao mjesec dana, serif odluci nazvati i provjeriti kakva je sad situacija.
- Jesi li rijesio problem s vozacima? - upita Johana.
-Jesam. Nakon sto sam postavio svoj znak, nije stradala ni jedna kokos!- ponosno ce on.
Zacuden, serif je odlucio osobno doci i vidjeti o cemu se radi. Na stupu u blizini Johnove farme ugledao je komad sperploce na kojem je sprejem bilo ispisano:
"Nudisticki kamp - vozite polako
i obratite paznju na koke!!!
pidzameta
[Micko moj broj grudnjaka je DD36M da li sam usla u uzi zibor]
Pidzameta ti si musko, odakle ti onaj broj grudnjaka?
Mozze npr. 42 DDD,
a je li misliss na prodaju grudnjaka ili
na Mickov novcanik?
E, zivote, pa nisu ovo izbori!
Feniks
(nisam robot)
Post a Comment