Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Albert
Kad 75 miliona relativno normalnih ljudi izabere , za nesto,,apsolutnu budalu ,tad anstajnova teorija relativiteta gubi svaki smisao. To ...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
17 comments:
Oprostite ako vas vrijedjam pitanjem, ali kako to da se zovete Dalibor, a odrasli ste u muslimanskoj familiji? Po prezimenu bi se reklo da ste katolik. Dugo vec citam pa sam mislila da niste "nas". Pozdrav od jedne pojevrejene "muslimanke".
Sedmi razred osnovne skole, dosao novi nastavnik geografije. Mlad, tih, samozatajan, njeznog, zenskog tena, sav proziran, kao da je sisao sa slika iz nekog romanticnog doba.
Uvijek sam sjedila u prvoj klupi i to je valjda bio razlog sto je prvo mene upitao za ime i prezime. Ponovio je moje prezime, ali sa drugacijim naglaskom ( ne zavrsava se na ic i nije s ovih prostora )uz opasku da ga ja nepravilno naglasavam. Pubertetski drsko sam mu odgovorila da ja valjda bolje od njega znam kako mi treba zvucati prezime.
Nije on bio zlocest, nego sam ja oduvjek bila osjetljiva na kategorizaciju po imenu, po mjestu zivljenja, po spolu. Pocesto sam u proslosti pozelila da sam fizicki snazan muskarac i da na naj kraci moguci nacin, kroseom, razbijem stajaliste nekoga koji me tumaci prema sebi.
Bilic je u svom tekstu pisao o svom okruzju, a ne o tome je li on Musliman, Srbin, ili sta ja znam ? Mozemo se zafrkavati oko toga, ali komentirati poput onog/one br 2, zbilja je iritantno.
Stvarno te Marijane ne razumijem. Pre cesto brises svoje komentare, a ja ne vidim razlog tomu.
I ja sam htjela pisati o drugoj polovini osamdesetih. al' me ova bivsa i provjerena smetnu svojim tumacenjem imena i prezimena. U mome gradu tih godina pritisak primitivizma je bio toliki da se osjecao na ramenima. Najociglednije je bilo u stadionskoj muzici gdje su se sljevale rijeke ljudi, ali je primjetno bilo i u drugim segmentima. Novi mladi ljudi koji su se zaposljavali imali su strucnu spremu, ali i bahatost i samodostatnost. Odjednom kao da je postalo in biti glasan, nekultiviran i nekulturan. Moja mama bi rekla " smrdi po seljakluku ".
Znam kako je tesko bilo otimati djecu takvim uticajima.
Vec tada sam hjela otici.
" Braca " su mi ispunili zelju.
Možda nam Marijan piše dok je pod utjecajem alkohola, pa poslije dok se otrijezni se predomisli...
Ne bih da se mijesam u nacionalna izjasnjavanja , mozda Dalibor i nije " skroz " katolik , ali ako izostavimo ono "kato" osta "LIK" , i to dobar .
Ovisi jel osunecen ili nije. Ako nije...
Predlažem da se osnuje komisija od tri člana/ice da se ta činjenica provjeri.
Jah, jah, po prezimenu bi se reklo...naccitana bivssa...jah, jah,
nego Sedma, bicu Ti pri ruci da joj malo razvucemo sise, ili njemu razbijemo jaja...nisam mogla pressutiti,
Sretan vam Uskrs ! Bicce tucanja, a zvaccemo i Hassima ,
Feniks
Odmah da odgovorim Rajskoj, nisam ''alkos'' iako sam ljubitelj dobre kapljice i izuzetno pazim na svoje zdravlje.
---
Brisanje teksta? Ja sam kao naš rahm. predsjednik - ''Do podne mislim trebalo bi, a popodne, možda i nebi!''
Pojedine teme me ponekada iziritiraju pa rečeno fudbalskim riječnikom, startujem na prvu! Pošto ne volim da se konfrontiram sa rajom i iritiram druge, nakon nekog vremena skontam... što mi to treba... pa svako ima pravo na svoje mišljenje!?
---
Ovo je komentar koji sam obrisao:
Više mi pun k.... cmizdrenja nad ovim gradom... došla neka nova vremena i neki novi kli(nčetine)nci!?
Život ide dalje...
(Padne mi na pamet dijaspora sa Papua Nove Gvineje kada dođe u rodni kraj... vjerovatno se i oni ibrete zbog novih vremena konstatujući: - Pola ovih bi mi pojeli u dobra stara vremena prije par decenija!)
Većina ovih zvučnih imena, u ''onom Sarajevu'' bili su privilegovani i cijenjeni. Imali su lijepa primanja i sve što uz to ide... ''sića'' po malo gunđala, al' ni njoj relativno nije bilo loše.
Sad padoše k.... za uši... i oni i ''sića''!
Sada gledam sebe i sebi slične... nas se ticala ona '' Dok je konja bit će i samara''! Na žalost sada na jedan samar deset konja čeka. Hoću da kažem, niko mi ništa nije dao, za sve sam se *ebeno morao izboriti... U životu sam imao svega osim love, a i nje se ponekada našlo za otići kod Hame u Hrasnicu, kod Đuke i slično na janjetinu ili se zarakijati sa rajom u nekoj kaubojskoj mehani!
U pozorište idem samo kada treba da se šerbeti... Da se razumijemo, volim ja i Verdija, Štrausa, Nušića i još po neke, ali...
Sjećam se jedne prilike, Harisu Pašoviću smrdi boja, ne može da radi... čuj smrdi mu moj hljeb ili ti kruh... a Gojer je znao da se šetka oko nas po deset minuta, nema šanse da bi koga od nas pozdravio? To selam najmanji je problem, operisan sam od toga, a na kraju krajeva to je stvar opšte kulture pojedinca, ali kada nastupa k'o mulac... ni da bekne...?
Inače u godinama sam kada mogu da rezimiram svoj život - bilo je lijepo (izuzev kada su mi kreteni kreirali pojedine faze) i nemam za čim da žalim!
Nadam se i ostatak da će mi proteći bez nekih velikih ''turbulencija''!
Toliko od mene,
pozdrav svima!
Ovaj tekst sam bio objavio na svom blogu pa sam ga obrisao... zagađuje mi blog. Objavit ću ga ovdje, mada je malo opširniji u dva dijela, vezan je za ovu temu.
Ipak Daliborov blog sve trpi!
---
Prvi dio
---
Priča prva
1996. Po povratku iz svoje nove župe u Srednjoj Bosni koju je uskoro trebao da preuzme, pitam prijatelja svećenika:
- Iii, oče, šta ima u novoj župi?
- Šta... jad i bijeda, sve porušeno, crkva devastirana, polusrušena...
Nisam se iznenadio jer ovo nam je u to vrijeme izgledalo kao normalno stanje.
- Dobro to, nego... ima li vjernika?
- Nešto malo, uglavnom starina... Svi lijepi, pametni i bogati su otišli!
- Ima li djece?
- Dolazeći zaraslim, seoskim putem primjetio sam ih troje, četvero, igrali se, ali kada su ugledali nas, nestadoše negdje u grmlju. Poslije su mi domaćini objašnjavali; ovdje što ima djece rođeno je pred sami rat ili u ratu. Vaš terenac je prvi automobil koji su oni vidjeli, zato nije čudo što su se razbježali!
Priča druga
Moj burazer mnogo voli da putuje. Pošto sve to radi u vlastitoj režiji, svaki euro koji uštedi dobro je došao. 2013. pred put u Brazil morao je da radi nove zubne proteze. S obzirom da su takve usluge mnogo skuplje u EU pa i u Sloveniji gdje živi, kontaktirao je jednu stomatološku ordinaciju u Cazinu gdje su mu to odradili za dva dana. Čista ušteda, par stotina eura.
I priča svoj prvi susret sa njima. Stomatolog i njegova pomoćnica imaju nešto više od trideset godina i nakon upoznavanja, znajući odakle dolazim, obavezno malo, ne obaveznog časkanja.
Između ostalog pitaju me:
- Iii, kako vam sesviđa naš kraj?
- Koliko sam mogao primjetiti, ovaj kraj pamti i bolje dane!
Sjetih se svoga dolaska, tragovi rata još su uvijek po negdje prisutni. Grade se ili su obnovljene privatne kuće, vjerski objekti, ali od opšte-društvenog značaja naišao sam samo na jedan kružni tok saobraćaja u izgradnji. Na svakom koraku tragovi predratnih industriskih pogona u polurazrušenom stanju zarasli u šikaru i korov. Otuda i moj ovakav odgovor.
Čudno su se pogledali i ništa više nisu ni pitali. Pade mi na pamet da oni i ne poznaju neke bolje dane i da su ovo za njih najbolji, izuzimajući vrijeme odrastanja kada o ničemu nisu brinuli.
------
Zašto ove priče? Već dugi niz godina mnogo mi smetaju kritike na stanje u BiH i žal za nekim prošlim vremenima naročito naše dijaspore. Kao što reče ovaj iz prve priče; svi lijepi, pametni i bogati su otišli, ne samo iz toga kraja već i mnogo, mnogo šire! Mnogi se ovdje busaju u prsa i govore, imamo mi stručnjake, mlade i sposobne ljude!? A upravo je tu problem. Sposobni su uglavnom napustili ovu zemlju, a oni koji su i ostali, bačeni su na marginu političkih, ekonomskih i kulturnih događanja, a pošto su u manjini drže se one; gledaj svoja posla i ne talasaj, radi svoga mira. Dosta njih se priklonilo svom nacionu. Ovi mlađi su obrazovani po nekim čudnim programima, samo njima poznatim – bez mnogo učenja i zalaganja ... pa ko mlade sada da obrazuje? Da, takvi, a i to obrazovanje ide po sistemu moj narod i moja vjera, sve ostalo je nebitno. Ima tu i izuzetaka, samo vrlo malo. Za mlade ovo su najbolji dani, za bolje i ne znaju, a niko se baš mnogo i ne satire da ih uči toleranciji i nekim plemenitijim odnosima i vrijednostima. Sjetimo se Ante iz Mostara? On je samo ''proizvod'' svoje porodice i okruženja u kojem živi... eh da je samo o njemu riječ? Ipak, bez obzira na sve, vjerujem u ovu našu mladost samo teško mogu doći do izražaja od ovih...
Drugi dio
---
Političari... gledajući svakodnevno tv, već dugi niz godina, na svim nivoima vlasti sve ista lica, samo se rotiraju... dođu i neki novi, mada rijeđe – zavisi koliko su se kome ''uvlačili'' i kojom su žestinom upirali prst i svaljivali krivicu na one druge. Stepen njihove brige i poimanja kulture najbolje se vidi na ulaznim vratima Zemaljskog muzeja. Zaklinju se u EU vrijednosti, a svim silama rade da razbiju i ovo malo (pravne) države što postoji. Po njihovoj logici: porodicu treba rasturiti da bi se povećala i krenula ka napretku... čudno?
Ko je sve i kako stvarao ovu zemlju dobra je i ispala, a ko je i kako vodi, dobro ikako i postoji.
Obićan narod, što bi Franjo rekao pućanstvo... hmm, ne znam kako bi ga pogrdno nazvao – uvijek bira jedne te iste pa onda kuka nad svojom zlom sudbinom. I što je najgore ni u komšiluku baš ne cvijetaju ruže, s tom razlikom što su oni davno rasčistili ko će koga da jaše. Kod nas je to malo komplikovannije – nikako da skontaju kako da svako samo svoga jaše... ipak, onom donjem je sasvim svejedno ko mu je na leđima, ''naš'' il' ''njihov''...? Zna šta mu sleduje ništa ne ćineći da takvo stanje promjeni!
Kao da su svi zaboravili da smo nekada imali besplatno obrazovanje, besplatnu zdravstvenu zaštitu, siguran posao i platu za isti, išli na more kako je ko i kada htio bez obzira na materijalno stanje, blinda vrata imale su samo banke...(evo i ja kao oni na koje se ljutim) Imamo po nešto i sada od toga, možda i besplatno samo što jako mnogo košta! E pa narode moj, htjeli ste kapitalizam, evo vam ga... u svom najgorem obliku! (Nismo tražili fašizam, došao je u paketu... ili nikada nije ni otišao?)
Ipak je tačno – svi lijepi pametni i bogati su otišli... neke Bog / priroda pomalo uzima sebi. Sada su na sceni jednako lijepi, ne baš naročito pametni, i bogati koji ni sami sebi ne mogu dokazati kako su se obogatili, bar većina!
A Bosne je bilo i bit će je, ma kako je ko nazivao i svojatao, a bome i Hercegovine!
Ne volim ovakve teme, ali po nekada moram.
Svaka ti ćast!
Em nam Marijan udjeli " komplimente ", sto blogu, sto blogerima, em me bivsi kolega iz pozadine, tj. putem maila, napada i tvrdi da sam neugodna, odnosno da tjeram gospodju, poznavateljicu etimologije imena, s bloga.
CCCC, tko mi to kaze.
@ Marjan,
lijepo si ovo napisao, milina citati.
Izgleda da smo svi poceli manje i manje pisati....iz vise razloga.
ili se Daliboru ne svidja nas "rijecnik" ili neko kaze da nije "dovoljno dobro"
Mislim da svi trebaju ovako ko Marjan reci sta osjecaju i onda cemo se bolje razumjeti.
Postovani Marjane , slazem se s tobom: ovaj blog svasta trpi" ali se pazi da ne koristis rijeci koje Dalibor ne voli- inace...
Sretan Uskrs, svima koji slave!
pozdrav ekipi
Ček, Sedma, ti hoćeš reći da "pametnjaković iz pozadine" ipak čita ovaj blog?
@ rajska
Zar si sumnjala ?
Post a Comment