Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2024.
Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila nista generalno drugacija od one prije ,nije zgore p...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Lijepo je danas bit ,,vlah,, u Sarajevu.Nikad ljepse.Vlasi su svi oni sto nisu ,,nasi,,a mogu bit i Jevreji ,mada oni ,ne spadaju u prave ...
4 comments:
Ovaj tekst nađoh u svojoj arhivi, ne znam da li sam ga ikada objavio (*ebi ga, godine čine svoje)
---
Sjećam se i ja tih vremena, ali u nekom lijepom svijetlu, bez nekih morbidnih tipova...
Bila je druga polovina 50-tih i dalje 60-tih, nas, tadašnjih klinaca pa i adoscelenata.
Da, imam mnogo godina, mnogi će reći „Metuzalem“, pa šta, duša mi je još uvijek mladalačka...
Jednom reče Ršum: „I veliki Gete, nekad' je bio dete“!
Eleneise... Kao djeca, uživali smo u svakom trenutku slobodnog vremena, družeći se i u igri. Ništa nam nisu mogli ni kiša, snijeg, a bome ni sunce.
Zimi ...
snijeg bi prekrio sadašnju Jukićevu i stvorio nam idealne uslove za sankanje(snijeg je tada bio mnogo češći gost nego danas). Ulica je tada bila makadamska, nije se posipala so, tek rijetko po nekada sa šljakom. Vozila je bilo vrlo malo, tek po neko i to sa lancima.
To je bila naša zimska sezona . Bilo nam je na volju, spustiti se prema Barama ili prema Koševu.
Ko je imao vrlo kvalitetne sanke ili ligure, mogao je „dosankati“ do Bara ili na drugu stranu do vile Đ. Pucara. I tako danima i većerima... rijetko smo odlazili u kuću (do konačnog razlaza), jer onako promrzle roditelji nas više ne b ipustili van. A tek Betanija...
Ljeti...
pri ruci nam je bilo kupalište „Jezero“, odmah iza stadiona „Koševo“. Alternativa bi nam bio Koševski potok, tada čist, mnogo većeg protoka, pun ribe i raka (sada kanalizacija) ili kupalište u „Pionirskoj dolini“. Ovo u P.d. smo izbjegavali rad sumnjive čistoće vode.
Bilo je to vrijema ljetnog školskog raspusta. Čekali bi da se roditeli „odgibaju“ za svojim poslom pa bi i mi za njima, put vode... samo u kupaćim gaćicama, naprijed sa prugom (kao što pjeva Fazla). Doručkovali bi kući, a rijetko bi ko šta nosio sa sobom... povratak kući je bio u kasnim poslijepodnevnim satima. Rijetko smo kupovali ulaznice... bila je jedna velika rupa u ogradi, na dosta skrovitom mjestu koju bi raja uvijek provalila. Nju bi čuvali na smjenu dvojica čića kojima bi donijeli po nekada deset komada „Zete“ ili Drave“ (vrste cigareta), tako da nikada nije bilo problema sa ulaskom. I
(A ovi naši današnji političari polažu atorsko pravo na mito i korupciju? Pa mi smo to skontali od malih nogu.... al', *ebi ga, izrasli smo uglavnom u poštene ljude.Bilo je među nama i perspektivnih lopova kojima su organi reda vrlo često obezbijeđivali državnu brigu.)
I tako svako ljeto...
Bila su to sretna vremena prošlog vijeka, skromnog bitisanja, bez tv, računara, mobitela , aifona - vremena „diktature, jednoumlja i komunističke tlake“!
Skromno smo živjeli, a bili neizmjerno bogati.
Ovo je bio samo mali osvrt na djetinjstvo, al' nek' se zna – ovaj grad svaka generacija doživljava i proživljava na svoj način!
Super Marijane
Bravo Marijane. Bolje je bilo jednoumlje nego bezumlje. Kome ćeš ti to kazat. Nikome. Važna je vjerska amajlija oko vrata da se vidi ko je koja budala.
Danas počele moje Herke i Kineskinje sa branjem. Doputovale u subotu i juce se odmarale i pile i pjevale. Bilo je lijepo i zanimljivo. Došla mi jaranica Munevera sa harmonikom i žena u mene sa gitarom i još nam je falio Šaban i Halid pa da bude ono pravo. Opustila se raja ovde u divljini i većina se sjeća onog jednoumlja i one slobode kad se smjelo i pjevat i igrat gdje god je ko htio.
25$ po satu i hrana i smještaj plus 50 posto overtajm. Ovde 80 posto radnika rade za te pare i nemaju ni hranu ni smještaj. Berači rade za 19$ i odiju im za hrani i smještaj. Posto sam ja radnik čitav život zato znam tačno šta radnicima treba da bi bili zadovoljni. Neko reče da ja radnike iskorištavam. Nije ovo balkanska prcija pa da neko radi bes plate nekažnjeno. Nisam ni ja pokondirena tikva da dozvolim da neko plaće zbog mene. U ovoj zemlji imaju zakoni koji se moraju poštovat. Imam ja ljudi koji rade i za 70$ na sat. To su vrli majstori. Nebi Paprica za te pare sjedio ispod trešnje. Pa nema svak 3 fakulteta i nije Al palo. Neko mora radit da bi mirno spavao.
Nemam vise vremena. Pozdrav s trešnje.
Svi se žale na korupciju a njeni korijeni sežu u toliko hvaljeno vrijeme „svjetlosti“. Podmićivanje se onda učilo od malih nogu. Djeca su po vascijeli dan bivala na ulici, umjesto pohađanja kurseva stranih jezika, folklornih udruga, maketarstva i sl.
A kad bolje razmislim, šta se i moglo očekivati od te djece kad porastu, koja su odrastala u bijedi i općem siromaštvu. Nije ni čudo što nam se danas ovo događa. Automobile su imali samo partijski funkcioneri a veš mašina je bila mislena imenica.
Vremenom se situacija popravljala, pa se moglo naći i kafe i putera čaaak, ako se malo čekalo u redu. A kasnije se moglo imati i „fiću“, pa su se ulice zimi posipale solju i pepelom. Srećom, većina su tada već bili odrasli ljudi. A bilo je i onih koji nisu! Cccsss...
Post a Comment