Nostalgija

Svidjela mi se ona ,,sidranova ,,: Da je Jugoslavija bila 100 puta  gora od one kakva jest bila ,opet je 100 puta  bolja od onog ,sto danas imamo ,,Tako  nekako i ispadne ,ako ne racunamo Sloveniju ,svima ,sto su nastali od te zemlje ,da pojedinacno drzave ne nabrajam ,al generalno isto sranje ,gdje god da krenes ,Nadam se da se o ovome  slazemo.Ok ,E sad ,nismo svi bili te srece  da uzivamo u  blagostanju nacionalnog oslobodjenja i jedan veliki i znacaj  broj nas ,danas ,,pati,, na drugim mjestima ,odnosno cetvrtina nas  zivi ,tamo gdje nikad nismo mislili da hocemo i u glavnom zivi  dobro .Zahvaljjuci  raspadu Jugoslavije postali smo svijetski ljudi ima nas  i tamo gdje nismo znali ni da mjesto  postoji i od onih na pocetku nesretnih ljudi ,postali smo  sretni .Prvo sto vise nismo tamo ,a drugo  sto smo prihvatili i ,,drugacije kriterije ,, srece i manje vise uklopili se u nju.

Nostalgija je  osjecaj , prema necemu ,ili prema nekome u  kombinaciji  ,koji se odnosi na proslo vrijeme  uz koje  obavezno ide  i neko mjesto  tog vremena gdje  se  izrazava striktno  pozitivan  odnos prema  necemu sto je bilo i proslo i kroz fitere  svijesti i podsvijesti ,izvuce  samo ono dobro  iz toga  i svijesno  odbaci  lose   i taj vid odnosa povremeno aktivira sa razlogom ili bez  i zakljuci ,, da je ono ,sto je nekad bilo puno  bolje od onog sto je danas  .Najbolji primjer je mozda ,,Goli otok,, ne moze  niko ko je tamo bio  bit nostalgican za tim mjestom ,kojie je sigurno  po  prirodnim ljepotama  ljepse od recimo Zaostroga   ,ali onaj koji je bio i na jednom i na drugom mjestu ,ili samo na jednom , u razlicitom vremenu , nema nostalgije  prema istom moru sto zapljuskuje  obale Golog otoka i kampa u Zaostrogu .

Mi iz dijaspore generalno  seremo.Ko fali nam ovo i ono sto je nekad bilo a danas svi imamo bar 2x vise  od onog sto smo imali.Ko eto nama je dobro ,al nam zao onih kojima nije .a koji danas imaju  2x manje od onog  sto su imali.Nama bi bilo  najbolje da imamo  isto kao sad  da zivimo medju nrmalnim ljudima kao sad  a da smo  dole .Malo morgen ,Postoji dvije vrste nostalgije .Primjera radi ,Jedna je kod onih sto danas zive u Bosni i nostalgicni su prema vremenima ,koja su prosla.Druga griupa smo mi ,koji vise tamo ne zivimo ,a nostalgicni smo i prema mjestu i prema vremenu ,ali nas je malo ,koji bi ovu nostalgiju zamjenili sa onima dole .Svak  nosi breme  svoje nostalgije ko i novcanik u zadnjem dzepu  i samo je pitanje jel pun ili prazan .Mislim na novcanik  i naravno nostalgiju.i da je onaj sa praznim  svagdje  i uvijek ,,kokuz ,, a onaj sa punim uvijek i svugdje , ,,nostalgicar,,