Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Sacuvaj me Boze ,;Bosnjackog primitivluka,Srpskog seljakluka,Hrvatskog papanluka i Americkog ciganluka
Sunday, August 17, 2014
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2024.
Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila nista generalno drugacija od one prije ,nije zgore p...
-
Stara izreka ,sa nasih prostora ,gdje ovo ,,bos,, podrazumjeva ,da taj nema nista , materijalno ,a ovo ,,Hadzija,, da ima sve .Misao koja...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
-
Lijepo je danas bit ,,vlah,, u Sarajevu.Nikad ljepse.Vlasi su svi oni sto nisu ,,nasi,,a mogu bit i Jevreji ,mada oni ,ne spadaju u prave ...
13 comments:
A mi imali majke, babe, bake, babu (mussko), djedu, didu...i ostali zaostali u seksualnom pogledu...zakinuti :)
Bila je jedna draga kuccna pomoccnica kod porodice u komssiluku, ali se nessto nije dala gazdi od jedno 80-ak godina; kad se pobunila onda smo pocceli od nje da saznajemo oko zakona i ostvarivanja prava.
Feniks
Moji su jednom dovukli neko djevojče sa sela da me kao čuva i čisti kuću dok sam bila još beba. Njen tata je proklinjao mog da pazi samo da ista ne ostane trudna dok je kod nas..moj stari mu obećao da će paziti na nju koda je njegova..nakon dva mjeseca vratili su je moji doma na selo s trbuhom do zuba....stari od sramote nije znao kamo bi pogledao..nikako mu nije bilo jasno gdje i..kada....
E sto se ismijah ovoj rajskoj hahahaha.
Ocito da tata ,,nije pazio,,a cuo sam poslije da ima neka na selu-zagorije ,sto voli lazarova ..hahahah
Ajd' k vragu, nasmijao si me do suza vec i samim naslovom. Perka je stvarno bila prva poslijeratna kucna pomocnica moje bake. Samo mislim da se to tada jos zvalo sluskinja. Tek drugu, Mariju, zvali su kucnom pomocnicom.
Djerdan
Petero od njih sest otislo je u partizane, dvojica zato sto su tako htjela, a njih tri zato sto su morale. Tako je baka govorila. Naj stariji sin koji ce poslije biti moj tata skolovao se u drugom gradu.
" Srecom ", rekla mi je baka ne mogavsi se otarasiti mojih upornih pitanja.
" I da me vise nikad nista nisi pitala ".
Njih tri sto su morale, moja baka i dvije tetke, vratile su se u opljackanu kucu, a ona dvojica sto su tako htjeli, moji nikad upoznati stricevi, ostali su lezati u planinama Bosne i Hrvatske.
Nikad nije govorila o proslosti. Nije govorila ni o buducnosti. Nikad nije plakala. Kad bi joj se neka prijateljica zalila na svoj zivot samo bi rekla : " A sta mozes " i okrenula pricu na salu. Trebalo mi je godina i godina da iz sturih natuknica dalekih rodjaka, jedne fotografije skrivene medju tatinim dokumentima na cijoj je poledjini pisalo " nasa kuca ", a prikazivala je vilu u Dubrovniku, iz onoga sto je pisalo u ostavinskoj raspravi iza tatine smrti, slozim pricu o muzu uglednom gradjaninu, koji se ubio jer je prokockao vilu u Dubrovniku, o silnoj zemlji oko Neretve koju je oduzela drzava za koju se borila, o bijednoj " invalidi ", tako je ona nazivala otpremninu koju je dobijala za dva poginula sina.
I nikad se ni na koga i ni na sto nije zalila osim na Perku.
Ne sjecam se Perke, bakine sluskinje. Bila sam beba. Po bakinoj prici nestala je jednog dana s djerdanom koji je bio namjenjen meni, prvoj unuci.
Didina slika i taj djerdan bilo je sve sto joj je ostalo iz proslosti.
" Rospija, ukrala je Nanin djerdan ".
Ovu recenicu sam cula nekoliko puta i to uvijek kad bih se ja zadubila u knjigu, a ona pognute glave sjedila kraj mojih nogu.
Dugo godina sam tu Perku zamisljala kao romanticnu hajducicu. Skoro mi je bilo drago sto je postojao netko na koga je baka mogla istresti sav svoj cemer.
Marija
E ona je vec bila kucna pomocnica. Dosjetili su se da u socijalizmu ne moze biti sluskinja.
Iako oniza rastom, bila je prava ljepotica. Svijetle puti, velikih plavih ociju i sjajne crne, valovite kose izgledala je kao sa umjetnickih slika velikih majstora. Meni, i ako jos ni u skolu nisam isla, smetalo je nesto u njenom nezgrapnom hodu, kao i njene presarene ljetne haljine. Nisam sigurna da me previse volila, ali mi se umiljavala. Jedno nedeljno poslijepodne uspjela je nagovoriti baku da me pusti s njom u grad Pricala je o Rahmanovim sampitama koje vole sva djeca. Nije baka pusila tu pricu, ali me pustila. Pretvaralo se to u nesto sto je postalo pravilo. Svake nedelje sjedali bi za isti stol ispod ogledala, jednom stranom prislonjen uz zid. Ja bih sjedila u sredini licem okrenuta ogledalu, Marija s moje lijeve strane, taj neki " on " s desne. Nemam pojma kako je izgledao. Ne sjecam se da sam ga ikad pogledala u lice. Ne znam cak ni je li bio u uniformi. Nezainteresirano sam brljala po ogromnoj, preslatkoj, groznoj sampiti. Uopce me nije zanimalo o cemu pricaju, nisam slusala. Marija je bila pametna cura, koristila me kao stit svojoj kreposti. Moje prisustvo je trebalo biti znak njenom momku da je ona postena cura. Trajalo je to sve do jednom kad je zamolila baku da me pusti u Lovac na cevape. E u Lovac se nije islo poslije podne, nego izmedju sedam i osam. Baka je rekla da mene od cevapa boli trbuh i tako su nasi zajednicki izlasci prestali.
Ne sjecam se kad je otisla od nas, ali mislim da se nije dugo zadrzala. Sudim to i po tome sto sam je srela u mojoj ulici u vrijeme kad sam krenula u srednju skolu, a ona je bila u drustvu s muzem i dvojicom sinova od sedam i osam godina. Prisla mi je s vidljivim respektom i pohvalila se svojom obitelji. Nije propustila reci da pozdravim staru gospodju. Bila je jos ljepsa nego prije.
Kod nas na Visnjiku bila,Stanojka,Jovanka,Radmila,Ružica Vasilija,i jadnaSpomenka.Sve bile kao neke kućne pomoćnice kod oficirki.Neke kad su došle imale su bijele noge do ispod koljena dokle dosežu one gumene čizme,a gore malo naviše tamnija boja.Ona Stanojka je imala po nogama i obruceve od čizama ispod koljena pa raja govorila da ispod obruča se ne smije dirat nego samo iznad.Sve su čini mi se imale dlakavije noge nego naše gratske cure.Ali što su bile jake u rukama to je posebna priča.Tu je bilo u igri uglavnom Trnovo,Kalinovik,Trebinje,i Prijedor.Odatle su bile ove što sam ih sretao svaki dan.Nisu se one dale baš odma dok nisu razbile onaj seoski strah i stid.Trajalo je to duže vremena.
Koliko se sjećam sve su se one poudale za neka vojna lica,i miliciju.
Ipak je meni bila najdraža Stana mljekarica s Nahoreva.Roditelji na poso,a Stana donese mlijeko.Nikad je zaboravit neću.
Dvije ,jako,jako lijepe price,a ono ,,Ajd k vragu ,,na bosanskom znaci ,,Jebi se ,,al njezno.ok.
Nema nam ,,rajske,, Sigurno istrazuje porodicno stablo i ono ,,samoniklo,, oko njega.Nemoj se bona sekirat.,,Ta,, je zatrudnila ,vjerovatno bezgresno.Nije ni prva ni posljednja.Mozda je i pila iz tatine cvase.Sve je moguce/
Joj kad te jednom dohvatim...samo da mi se pruži prilika..to što tvoja bujna mašta skreira ja niti ne pomišljah u najgorjim snovima...
"Poslije dva mjeseca vratila se na selo s trbuhom do zuba..."
Kako li je tek izgledala u devetom mjesecu?
@ Rajska
On tebe kao zariva, a ti se kao ljutis.
cccccccccccc
poz z.
posao 'po preporuci'...uvijek bilo i bice :)
Feniks
P.S.
(Z-napisa 2 price a vi nista...opet klimaks udario?! Doduse, mozda nema slovo Z na tastaturi)
Znaju oni to Feniks i bez tebe. Nisam ja tu da kupim aplauze, nego da na neki nacin pokazem da cijenim mjesto na koje svracam i po nekoliko puta dnevno. Nista nema od druzenja ako se samo jedna strana trudi. Ti doprinosis na svoj nacin, Mick fura svoju pricu...Da vas sve ne nabrajam.
Ja bih, iskreno receno, voljela biti Rajska, ali nemam tu lezernost u komunikaciji. Voljela bih imati i smisao za humor nase Odozgo, kao i njenu mjeru za doziranje.
To nikako ne znaci da se zelim svima svidjati.
Pozdrav ekipi, kako bi rekla Odozgo.
Z.
PS :Odavno mi Bilic nije obrisao komentar, moracu ga malo prodrmati.
Post a Comment