Friday, August 29, 2014

P.M.

Prije desetak godina ,kaze meni covjek ;Kreditna kartica je ubila mali biznis,,Vidi reko  budale ,Pojma nema.Kako ce kartica ,,ubiti biznis,, a svedno je ,jel ljudi placaju keshom ili plastikom .Vazno je da placaju.

U ono doba ,prije petnestak godina ,pola dnevnog pazara ,je bilo  ,,kesh,, a pola kartice.Danas  je 90 posto kreditna kartica ,a desi se  dan i bez dolara ,,u zivo,,

Mozda postoje zemlje ,sa ,,realnim porezima,, ali ako bi u Americi ,vlasnik  malog biznisa placao sve ,,sta mora,, vijek trajanja  bi mu odprilike  bio toliko ,koliko  ima vlastite ustedjevine da se pokrije.Znaci  ova vrsta biznisa  egzistira na musterijama i  na  ,,blagim prevarama drzave ,koja je  svijesna ,sta se dogadja. i koja namjerno zatvori oci u cilju ocuvanja ,vise kao tradicije ,nego ozbiljnih biznis radnji,ljudi  koji pokusavaju biti  ,sami svoji mali gazde,,

Bauk kreditene kartice.Sve ono sto bude naplaceno kreditnom karticom ide direktno na racun  i kao takvo je na uvidu  poreskim sluzbama ,a onda  plus , sto  ,,kreditne kartice ,, dobro i naplate  sa dvije strane .od onih  sto kupuju i od onih sto prodaju.Ljudi su napravili ,,savrsen,, sistem i niko te ne tjera da primas kreditnu karticu.Tvoj izbor ,gdje je zapravo naj teze odlucit ,kad imas mogucnost.

Sve te ,,raje,, su imale i svoje kafice.Moja  izabrala ,,M. P. ali ga niko tako nije zvao ,nego  jednostavno  ,,Kod Piketa,,

Kafic MP ,za one koji ne znaju ,je bio odma preko puta ,jednog od naj poznatijih ,,ikona,, grada ,cevabzdinice ,,Zeljo,, a drzali su ga dvojca brace Mujkic ,Medo i Pike ,bivsi  fudbaleri  Zelje ,cijih se  nogometnih zasluga ,malo ko sjeca ,a i danas kad se pomenu ,vise vuku ,na vlasnike  kafica ,nego na  fudbalske majstore.

Nikad nisam volio to mjesto ,a isao sam svakodnevno.Nije bilo izbora .Ako hoces sa rajom ,kod Piketa, ako nes ,budi sam.To sto ja nisam volio Mp ,nije bio razlog da ostatak moje raje iz tog doba  sa gazdama ne uspostavi i bolje odnose od  musterije ,pa se u neko doba za sankom znalo nac i nekoliko mojij jarana ,tek isao sam tamo  zbog  ,,raje,, a nikad zbog ,,kafica,,

Ni ostali gosti mi se nisu svidjali.Vecinom  carsiski saneri i  oni oko njih ,a MP .,za razliku od recimo ,,Cenge,, nije imao  dushu ,pa sam znao reci da mi je na stepenicama  ,,Cenge,,  bilo sto puta ljepse ,nego u  naj udobnijoj  kifli ,,kod Piketa,,

Nisam volio ni gazde.Nekog razloga nemam ali  ,nisam volio taj svijet, kome pripadaju.,,Kolko je ko ,,uzo,, i ko je koga zavrno.

A sto sam se sjetio ,,Kod Piketa,,E ova moja raja osim sto je ponekad radila za sankom bila je zaduzena ,da povrmeno,radi i ispred kafica u doba kad je dolazila inspekcija ,jednom u 6 mjeseci ,odnosno da  stoji na ulici  u blizini ulaza i sve one koji  misle  da udju u kafic vraca ,jer unutra sjedi inspektor i pise pazar.To ,,pise ,, pazar je znacilo da  inspektor sjedi cijeli dan  za stolom  i biljezi  koliko se cega taj dan prodalo i na osnovu toga gazdi  ,,odrdi i obaveze prema drzavi.

Ovde niko ne sjedi i ne ,,puca crtice,,   i niko ne vraca musterije sa vrata .Ljudi  sve plastificirali,a onih 5 posto sa  zivom lovom, i nako  treba zanemariti  ili racunati kao kolateralnu stetu  u onih obaveznih procentualnih plus ili minus  3 posto

Ako danas postoji mjesto kojeg bi se rado odrekao ,kao hir mladosti, onda je to kafic ,,Kod Piketa,,Eto ne mogu se sjetiti niceg lijepog ,a recimo sjecam se gajbi ,kod Cenge, na kojima sam sjedio ,ko naj udobnije  fotelje iz prodajnog salona meblo ,dole u privrednom gradu Skenderije.

Sad  je na mjestu MP a,isto kafic ,mislim da se zove hascijenda .Nikad nisam usao .Dovoljno mi za sav zivot  bilo u  P.M........

10 comments:

čole said...

Šta bi dao da samo jednu noć provede pored Vječne vatre sjedeći na gajbi. A za 5 u pola s kajmakom, dao bi onu svoju picerijicu, krvlju zarađenu na šliferima, cccccsssss! Razvaljuje ga nostalgija a neće da prizna!
Piše samo o Sarajvu a ne sjećam se da je ikad napiso neku erotsku priču!
A kako i bi, kad ga je ovaj američki način „života“ skroz sjebo.

Jedan od vjernih citalaca said...

Nostalgija nas sve drma, otalgija nas po nosu.bPozdrav raji sa bloga sa kisovitog Islanda gdje je vulkan osjecanja proradio, a moja nostalgija je na brisanom prostoru prema zapadno orjentisanom svjetioniku, sto godi i djeluje terapeutski.

Marijan said...

Ovaj šef k'o žirafa; čvrsto nogama na jednom tlu, a glavom...

Anonymous said...

Ima naske svud.

dalibor bilic said...

Mislim da u ,,umjerenoj,, nostalgiji nema nista lose.Kao takva donosi kvalitet i ne treba je se sdititi ,ali ni podrediti.
Eto recimo Cole .Nostalgican za magazinom ,koji je svojevremeno izlazio pod imenom ,,Cik,,pa i ovde bi citao erotske price.Nisam nikad probo ,a jest izazov .Mozda pokusam sa prvom ..Colek i Deva ,na pustom otoku,,..jebo te ......

Anonymous said...

ma, kakav pusti otok, Ribar i med. sestra...
ili jos bolje Ribar i casna sestra,

ili ima i ona, Ribar i kako se ono oni zovu? Gays?

Sad cu nadrljati, ali neka, vikend je...

Feniks

Anonymous said...

e, Gazda, ova tema je vezana sa onom prosslom, zasto neki 'nemaju' ni hiljadu usstedjeno kod banke, ali imaju tamo negdje;

ccak i homeless imaju...

sad mi opet necete vjerovati :(

Feniks

čole said...

PRVA EROTSKA PRIČA
Junaci su izmišljeni a svaka sličnost s njima je slučajna!

Daba je položio svoj prvi ispit, jedan od najtežih na FPN, Predvojničku Obuku i odlučio da to proslavi sa svojom dugogodišnjom vjerenicom. Ta veza je trajala još od trećeg osnovne. Evo bliži im se i deseta godina a Daba i Dina se još ni za ruke nisu uhvatili.

Bilo jekasno proljeće i najljepše vrijeme za posjetu Vrelu Bosne.
U zraku se osjećala nekakva napetost, predosjećaj da će se dogoditi nešto veoma važno, upravo danas, na Vrelu Bosne.
On, u jedva navučenoj maici sa aplikacijom motoriste u punoj brzini, sa kacigom, reklo bi se da bi mogao biti košarkaš, da nema krive noge. Kad bi mu ih ispravili, bio bi viši bar za deset centimetara. Na nogama, ganjc nove, svijetlo- plave japanke, sa čarapama iste boje. Crni, široki, sjajni pojas, sa velikom niklovanom tokom, na kojoj je ugraviran državni grb sa pet buktinja, koje samo što ne gore, drži da mu ne spadnu malo poveće farmerke.

Ona, malo veća od njega, u elegantnoj, zelenkastoj, jednodijelnoj haljini, ispod koje se diskretno naziru bijeli gležnjevi. Gornji dio, od pasa pa do ušiju, čvrsto prišiveni naninom rukom, zeleni dugmići, na razmaku od 3 centimetra. „Vehabi“ kroj, koji joj je nana znalački odabrala, sa puno ukusa, figuru joj čini još vitkijom. Istina, grudi i guza se ne naziru ali u tome i jeste fol. Zna nana na šta se muškarci pale!

Na Ilidži su sjeli u fijaker i ne sluteći da idu u njihovu, do tada, najveću ljubavnu avanturu. Nakon par stotina metara vožnje, dobro odnjegovana kobila je iznenada podigla rep i pred Dabijem se ukazao šokantan prizor. Tada je prvi put uživo vidio tako nešto, izuzmemo li one slike iz Plejboja, koje je rado prelistavao. Nakon što se dobro ispišala, kobila je nekako stidljivo spustila rep, ostavljajući zbunjenog Dabu otvorenih usta. Dina, sva crvena u licu, držala je svo vrijeme okrenutu glavu, nervozno stežući korpu s hranom. Da li je ovo kakav znak ili nagovještaj nečega, pitala se Dina zbunjeno?!

Dok je Dabi kopao po džepovima, tražeći onih 5 uštekanih Maraka, da plati kočijaša, Dina je iz korpe hitro izvadila pare i platila, skrativši neugodnu situaciju. Oprobani fol je opet upalio, u sebi je komentarisao Dabi, vraćajući nazad onih izlizanih 5 maraka, zgužvanu maramicu i gutu ključeva u džep.

Lagano su krenuli bijelom šljunčanom stazom, jedno uz drugo, na razmaku od oko desetak centimetara. Između njih je zrak iskrio, poput novogodišnjih prskalica. Dabi je jednu ruku držao u džepu, čvrsto stišćući onih 5 izlizanih Maraka, gegajući se zadovoljno, dok je Dina pored sebe, sa suprotne strane nosila pletenu korpu sa hranom, koju joj je nana spremila. Znojeći se oboje su čekali da im se ruke napokon spoje, nakon toliko godina. Naiđoše tako na jednu slobodnu klupu i sjedoše. Dina sva zbunjena i isprepadana, ne znajući šta će s rukama, izvadi izvezenu krpu, na kojoj je pisalo „Domaćice manje zbori da ti ručak ne zagori“ , prostrije je između njih dvoje i poče vaditi hranu. Prvo što joj dođe do ruke, bijahu dva jajeta, tvrdo kuhana. Jedno dade Dabiju a drugo namjesti da ga Dabi razbije. I tucnuše se napokon! Dok je Dina tužno gledala u svoje razbijeno jaje, Dabi je sav sretan slavodobitno likovao.
I tako se njih dvoje prvi put potucaše, ona u svojoj 22-oj a on u 23-oj godini, pošto je jednu godinu kasnije pošao u školu, zbog krazamaka, koji ga i danas u Americi povremeno pati.
To su bile do tada njihove najveće seksualne orgije. Kako je kasnije Dina dobili dvije prekrasne kćerke, to još nije sasvim razjašnjeno. Sve do danas se mislilo da je to jedino Gospi uspjelo!

dalibor bilic said...

Dobra prica.Nije mozda bas ,,erotska,,ali ima pokusaja.
Kako inace nastaje ,,prica,,Generalno nema pravila ,sto znaci da ,,orator,, moze koristiti ;vlastito iskustvo,saznanje steceno onim sto je vidio ili cuo i kombinaciju svega.One ,,ozbiljne,, u koju spada i ova uvijek vise govore o onome sto ih je napisao nego o onima o kojima pise.
prica o Dabi i Dini spada u one za koje ljudi kazu da bi mogla biti ,,biografska,, u kojoj je puno detalja o kojima covjek moze pisati samo pod uslovom da ih je dozivio,a osjecaje pohranio do trenuta kad ih ozivi stavljajuci ih na papir-kompjuter.
Detalj ;kobila koja vuce fijaker ,molim da se vratite na taj dio i pazljivo ga analizirate.Prekrasno,To moze napisati samo neko ,ko je osjetio ,,ljepotu trenutka,,postao sastavni ddio kompletnog dozivljaja i ocaran ,,njim,, kasnije sve iz pretinca memorije bacio na papir.Ovaj nacin knjizevnog odnosa nije nesto novo ,ali pomaze i onom sto pise ,da se olaksa i onima sto citaju ,da se probaju identifikovati.
Znaci kvalitet je u detaljima,koji razdvajaju one sto pisu o tome sta su culi ili procitali od onih sto su dogadjaje i dozivjeli.
Sve u svemu ,hvala autoru na trudu i hvala mu sto nam je dozvolio da na na trenutak udjemo u njegov zivot .Mozda bi mu se jedino moglo zamjeriti ,premalo erptskih detalja ,ali to nije vise stvar ,,sjecanja ,, nego maste.

Anonymous said...

Cole dokazao si jos jednom da si genijalac, aferim ti bilo i na ovom i onom gradjenju u sve vjeke vjekova amin.

2024.

 Imao sam obicaj da napisem ,,neku,, o godini na izmaku ,pa kako ni ova 24, nije bila  nista generalno  drugacija od one prije ,nije zgore p...