Subscribe to:
Post Comments (Atom)
-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
-
Jos ovih nekoliko lijepih dana ostalo samo za ,,aktuelne,, Sarajlije, i onda puhne sa Igmana i kisa i snijeg se ,,dovuku,, banu iza Tr...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
4 comments:
Juni 4. 2014...poslije poplava, lipe iscvjetale, teska vlaga u vazduhu.
Sve je nesto bilo zapetljano, iskrivljeno, nerazumljivo,
Sto god se reklo sve je bilo pod sumnjom.
Ne znam koji ljudi tamo u BiH zive, sumnjicavo oko obicne proste recenice?
Bilo mi drago sto sam se vidila s nekim ljudima, ali, puno brate te neke sumnjicavosti. Puno!
2014, o, niko svoju rijec da odrzi. Slabi karakteri.
A jesam se i nahodala, budala, umjesto da uzmem taksi pa vozi.
Taksisti su super ljudi. Vide svasta u zivotu, a i cuju svasta.
Eto, ostadoh jedino ja, lojalna Daliboru...
F.
Zamalo
Sta, zamalo? Da ne mislis da tvoje postove neko cita! Da nema tetkinih komentara tvoj blog bi odavno prduo u sisu. Niko te toliko dugo ne trpi i podrzava kao ona. Narcisu, probaj biti bar malo zahvalan.
De, polako, kao Crnogorci, izmislicemo jos koje slovo!
Jucer sam ispregledala fotografije od 2014, ljudi, roman da napisem oko dogadjanja, a kad gledas slike - sve djeluje tako obicno.
Snaha nervozna, a imala i razloga, sin kao Brad Pitt, brat - nije drzao rijec po obicaju, em, ja naivna, em, nisam vidila svakakve manipulacije, e, da nema slika bilo bi kao da se nije dogodilo, i to nikad!
A internet i spavanje posebna prica.
Bez telefona za majku Evropu sam gledala da se javim djeci da je sve u redu, ljudi prijateljski, davali mi konekciju za Facebook da samo tipnem OK.
Za spavanje me izdalo, do zadnjeg dana prije poletanja nisam znala gdje cu odsjesti, ali ukaze se i meni u zadnji cas Gospa pa me uputi, za moje pare, gdje da budem rahat.
H-ebo prijatelje na koje se moze covjek osloniti, ma, ni silovati, eto, kakvi su.
Sto jedna davno rece, neke 1993-ce (malo rime ne fali): Pusti da vidis dokle mogu ici!
Vala bass! Sve pobudalilo u trecem zivotom dobu!
(i sto je cudno, pare pripremljene za taksistu nestale iz dzepa, nema, a pripremljene. I tako platim malo vise u devizama.
A km u dzepu, gdje su i bile, ali se otimale da izadju.
Onda dodjem pred zgradu gdje sam rezervisala i ne znam kome da zvonim, ali mi zapadne za oko ime pokojne bake, neobicno ime, i ja pozvonim tu. I bi tu.)
E, sta bi rekli Mido i Zuti na moje dozivljaje?
F.
Post a Comment