Thursday, March 9, 2017

Gost urednik ; Zdenko Jendruh

Skoro da sam zaboravio, mozda namjerno, mozda podsvjesno, znacenje rijeci - kencijanje. Aonda u bijelom svijetu, na Floridi, u luna-park gradu Orlandu, nastavismo Dalibor i ja, njegova Dijana i moja Nerica, tamo gdje smo stali prije skoro 17 godina. Pricati se moze sa svima s kim nam to znanje jezika dozvoljava. I saliti se moze sa svima s kojima dijelimo slican smisao za humor. Ali kencijati se moze samo sa srodnim sarajevskim dusama...O Sarajevu i Bosni; o Americi i Trump-u; o NBA i Vijetnamkama; o svemu i svacemu i - nicemu...Pocne se "ozbiljno", teme se redjaju, price teku, a sve sa jednim i jedinim ciljem - da na trenutak zaboravimo gdje smo i zasto smo. I ma koliko tema, a i rasprava o njoj, bila "ozbiljna" zavrsava se - smijehom. Dobro, smijeh je uvijek na granici placa, ali to sad nema veze sa kencijanjem, nego s nama samima...

Ne znam sta bi drugi o nama mislili da nas cuju, vide i razumiju...Sreca da nas ni oni koji nas mogu cuti i vidjeti - ne razumiju. Ne razumiju nas ni oni koji govore nas jezik, a kamoli ostali. A boga mi nekad ni sam sebe ne razumijem...Galama i diskusija u politicki apsolutno nekrektnom tonu, koja u pojedinim trenucima izgleda kao da moze i hoce zavrsiti jedino tucom, prekida se svakih 15-20 minuta tako sto ili Dijana ili Nerica, ponekad i Dalibor upozore da je "neko doba noci" i da cemo "razbuditi komsiluk", e da bi se vec sljedece sekunde prolomila nova tura smijeha...

Nisam spreman da dam konacnu ocjenu jesmo li mi i nama slicni tuzan ili smijesan skup. A i svejedno mi je. Znam samo da se osjecam puniji i laksi. Figurativno, naravno, jer sam za 3 dana pojeo u Luna's Pizza vise i sladje nego za posljednja tri mjeseca. Odosmo sutra nazad u Seattle. Kuci. Ali ako se neko prevari pa mi se sutra na aerodriomu u Orlandu ili avionu za Seattle obrati i pita odakle sam cuce samo jedan i jedini odgovor - iz Sarajeva. Ena, Dijana, Dalibore hvala sto me podsjetiste ko sam i odakle sam. Do sljedeceg kencijanja voli vas Zdena.  


2 comments:

Kevrin potok said...

Pobjeglica Jendruh, a ako je nekome dobro bilo u Sarajevu njemu je bilo. Sve fol neki Bosanci, a kad je trebalo ostati ovdje i potvrditi patriotizam noge se uhvatilo.

vankufer said...

Postovani Gospodine Kevrin Potok

potpuno ste u pravu u vezi navedene individue. Pretpostavljam da ga poznajem nesto duze od Vas, nekih 45 godina, te sa sigurnoscu mogu potvrditi da mu je bilo jako dobro u Sarajevu. Dapace, i dan danas mu je dobro kada ode i vidi se
sa dragim ljudima, radnim kolegama, skolskim prijateljima. Sta vise , dobro mu
je i ovdje kad dodje u Kanadu, dobro mu je i na sjeveru i na jugu i na istoku i zapadu, u centralnoj Americi, Evropi i Africi i Aziji. Ne sumnjam da je najbolje u Kevrinom Potoku, ali vam , od sveg srca zelim, da i Vama bude dobro
bilo gdje da odete, makoliko se to,iz vase siroke perspektive cinilo nemoguce.

iskreno Vas

Staracki dom demokratije

 Amerika je zemlja najvece  ,najdeblje , i briljantne ,svijetske demokratije ,sve do trenutka ,kad to mora i dokazati,Onda to   lici  na sve...