Saturday, April 21, 2018

,,Havana,,

Koja je bila najbolja ,a koja najpopularnija slasticarna u Sarajevu je tesko pitanje,Sve su bile dobre i sve,,popularne,, i samo  su nijanse  bile u pitanju.

Procitah jutros pricu Miljenka jergovica o slasticarni  ,,Jadranka,,  u stvari vise o njenom vlasniku ,o slasticarni koja je svojevremeno  bila jedna od pojmova kvalitete za kolace ,koja je nestala ,pa se opet vratila ,da bi se opet ,a sad zauvijek,ugasila.Problem jadranke je bilo mjesto.Grbavica nije bas ,,atrakcija ,, i u jadranku si morao otici ,,maksuz,,a poslije ostati ,,okolo,,-staces na grbavici ili otici ,,gore,, u grad ,tako da mislim da bi jadranka puno bolje prosla da je bila negdje u ,,centru,,,a i da  dobar kvalitet ,nikad nije mogao  nadoknaditi  ,,losu,, lokaciju.

Prije nego krenem  dalje ,,slatkim putem,,  valja reci  da su se u sarajevu slasticarne djelile   na one klasicne ,gdje covjek dodje ,naruci 2 kolaca ,sjede ,pojede i ode  a sve u roku od 10 minuta i one sto su ih zvali kafe  slasticarne ,gdje se ,,izlazilo, kao u kafice, ali danju i gdje  su ljudi ostajali  dugo uz  jedan ili 2 exspressa ,ili uz ,,nista,,,a nekad pojeli i kolac.

Njabolji primjer za ovo drugo,  ,odnosno 2. su slasticarne ,Palma i Oloman.Palma je bila osudjena na istu lokaciju kao i Jadranka ,ali je gazda na vrijeme  svatio  da se od dobrih kolaca na ovom mjestu ne moze zivjeti ,pa je uveo  mnoge novine ,opremio  atraktivno mjesto  i doveo ljude ,da kad dodju tu i ostanu.Palma je  uz to sto je bila i dobra slasticarna postala i mjesto za ,,izaci,,

Ono sto je Palma bila  u ,,donjem,, djelu grada  u Centru je to bio Oloman.Kultno mjesto druzenja sarajevskih besposlicara  ali i svih drugih  sto su voljeli vidjelti i biti vidjeni  i vjerovatno je biznis  radio na  broju prodatih exspersso kafa ,a ne na broju  pojedenih kolaca.ali je dobro radio.

Kad covjek pise o  sarajevskim slasticarnama  u trenu mu se ucini da ih je bilo  stotine ,al kad bolje sabere ,onih pravih je bilo odprilike  ko i ,,pravih,, cevabdzinica, i ako ne racunamo  neke ,sto nisu vrijedne pomena  cijela  sarajevska slatka prica se vrtila oko nekoliko.

Slasticarna ,,Ramis,,  na Slatkom  cosetu  je svojevremeno  dok joj je  bio ziv orginalni gazda  bila  ,,sampion,,, kolaca,U ramisu  se mogla pojesti i dobra baklava i hormasice ,ali i dobra  torta.,mad ase ramis proslavio  po  najboljoj Bozi u gradu.Kad je  rijec o baklavi i  hormasicama ili o kadaifu  ipak su sarajlije ,bar vecina imali to  bolje  kod kuce  i eto ne mogu se sjetiti da sam ikad i u jednoj sarajevskoj slasticarni pojeo  hormasicu,,  jer je ona matyerina  sigurno bila za  3 klase bolja.Preko puta Ramisa bile je  slasticarna kojoj sam zaboravio ime  i koja koliko se sjcam nije  nista veliko znacila u svijetu kolaca ,mada su ljudi pricali da se tu zimi moze popiti najbolji ,,salep,,

Pedesetak metara nize je slasticarna ,,Egipat,, koja je pravila solidne klaca a najbolju ,,tahan halvu ,a koja se proslavila po svom sladoledu.Dok su se drugi takmicili u broju vrsta i okusa sladoleda ,Egipat je imao samo jedan ,ali u to doba ako si vidio covjeka -djete ,da ulicom lize sladoled  ,sigurno je bio ,,egipatski,,Radnju su drzali trojca brace Ristovski,Tomo ,Spaso i  treci ,a gradom je kruzila prica o tome da su od Egipta kupili  polla makedonije iz koje su inace bili.

Gore na ,,carsiji,, od cesme  kod begove dzamije je bilo jos nekoliko slasticarni ,alu u glavnom za ,,turiste,, odnosno one  sto nisu znali  male tajne  sarajevskih  slasticarni.I to je to,

Naravno da se o ukusima ne  raspravlja ,pa  ni u onim iz domena kolaca ,al kad god sam pozelio  dobar kolac isao sam u Hotel evropu ,mjesto u sarajevu ,gdje je u sklopu hotela radila najbolja slasticarna na balkanu i sire ,gdje je covjek mogao naruciti ili pojesti  tortu  istog kvaliteta kao  najboljim  slasticarnama svijeta..Imao sam priliku da i na drugim mjestima probam ;,,Havanu,, Boem ,,Vasina torta,, Mozart, Vocna,Tufahija,  i druge ,ali ni jedna nije bila ni blizu one iz Evrope ,pa ako bi danas i iz ove perspektive  mogao ,,krunisati,, kralja sarajevskih  slasticarni i kolaca ,onda je to ,Evropa,,

Da jutros ne procitah jergovicevu pricu o Jadranki i njenom vlasniku ,nebi ja ni ovu svoju  napisao ,al podsjeti me Milenko ,da se i u Sarajevu ,moglo  nekad,,zasladiti,, ,popit i za pas ,,zadjet,


4 comments:

Anonymous said...

Lokacija, lokacija. Meho Cviko je imao po mom subjektivnom misljenju najbolje cevape u gradu s kojim se nisu mogli mjeriti ni jedni iz centra grada ali na lokaciji nazalost jos losijoj nego u svijetu slasticarnih na kojima su Palma ili nekad bila Jadranka.

nesloga

Nurko said...

Mali Sale i stari mu Nikola iz Jadranke su super ljudi. Da je vise takvih bilo 1992 nikad do rata ne bi doslo.

Micko said...

Nurko ni radi mene i onih koje sam poznavao isto nije trebalo doc do rata. Izvini.
Hotel Evropa je bila bog za kolače. Majstor od tih kolača je poslije rata radio u Brezi u jednoj garaži za neku kafe slastičarnu koja se zvala mimoza. Znam ga nako ali sam mu ime zaboravio. Svaka mu čast. Majstor nad majstorima. Jedno je sto je rat učinio a drugo je sto mu ime nije za okruženje u kojem se nalazio kao ni tvoje ni moje ni nekog tamo. On nikad ne može vise dobit posao u hotelu Evropa jer je taj hotel prcija nekog drugog kojem njegovo ime smeta. Jebo majstorluk ako ti ime nije njihovo.

Davor Loncar said...

Preko puta Ramisa je slasticarna Demirovic, odlicna lokacija I slabi kolaci. Posao je sada preuzeo Dino poslije smrti majke , samo nekih promjena nema. Pomojem poanta pisanja o Jadranki je da je nestalo klijentele za taku vrstu kolaca, rat prekinuo tradiciju I otisli ljudi po cijelom svijetu ili na Bare. Najbolji kolac u Evropi je bila srbska šnita, koju su danas prekrstili u bosansku. Slicno kao u Parkusi. Meni licno dobri bili kolaci kod Komše ili dvije ruze.A kod Olomana se jelo žito.