-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
-
Jos ovih nekoliko lijepih dana ostalo samo za ,,aktuelne,, Sarajlije, i onda puhne sa Igmana i kisa i snijeg se ,,dovuku,, banu iza Tr...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
17 comments:
Sve Sarajlije nikom ponikose.
Setale smo moja imenjakinja i ja jednom vrlo poznatom evropskom avenijom, i na njenu konstataciju da je grad krasan ali da ne bi mogla zivjeti u njemu, uzviknula sam : " Ja buh sad, odmah! Samo da mogu !"
Sve sto sam znala o tom gradu, a znala sam mnogo ( i sjaj i bijedu ) postalo je zivo i blisko vec po napustanju aerodroma.
Smatram floskulama tu pricu koliko neki grad prihvata ili ne prhvata nove stanovnike. Uglavnom uzajamni odnos ovisi od dosljaka.Ne treba glumiti ono sto nisi, ali odredjena adaptacija je potrebna , ako nista, a ono iz pristojnosti. Normalni ljudi nemaju nigdje problema, ako govorimo o " normalnim " vremenima. " Oni sto se nikad nisu uklopili " bili su samo benzin, a upaljac su drzali neki drugi. Primjera je dosta.
" Zagreb i ja se volimo tajno ", pjevao je nekad Arsen.
Danas kad ja o svemu dobro razmislim Sarajka ili Sarajlija
Ja stvarno kompliment, ali koji većinom dijelimo sami sebi.
Pozdrav od Sarajlije iz Tampe na Floridi
Krenuo sam u Sarajevo pod utiskom rasprave koja se ovdje vodila o trenutnom životu u Sarajevu. Dao sam sebi u zadatak da uz pomoć Mideta i Žutog pokušam što realnije sagledat stvari oko kojih se raspravaljalo, a neke kao što je ima li alkohola i koliko u Ferhadiji i egzaktno utvrdim.
Krenuli Mide,Žuti i ja od vječne vatre prema čaršiji i u svakom lokalu provjerili toči li se alkohol. Alkohola ima u Promenadi a nema u Vatri, ima u pubu Celtic, ima u novootvorenom caffe Korzo, ima u bašti preko puta Ekonomoskog, ima u bivšem Expres restoranu kod katedrale, ima u svim kafićima oko katedrale, ima u svim kafićima u Štrosmajrevoj, ima u svim kafićima preko puta Hotela Evropa, ima u Hotelu Evropa, ima u svim kafićima u Kundurdžiluku gdje je nekad bio Pike, ima na sred čaršije odmah kraj džamije u restoranu Bosanska kuća, ima u restoranima Dveri, Kod Dženite i Pod lipom svi u ulici Prote Bakovića, ima u restoranu Kod Keme ulica Đulagina (odmah pored Medrese) , nema u Morića Hanu, nema na slatkom ćošetu, ima u pubu Guiness , nema u Egiptu, ima u Bambusu i eto tako zatvorismo krug i eto nas opet kod katedrale. Dakle rezultat je porazan za antialkoholičare jer smo utvrdili da u 90% lokala ima alkohola i da se može naručiti , a bogami i popit. Nema alkohola u slastičarnama i ćevabdžincama gdje ga nikad nije ni bilo niti ga treba biti. Ko mi ne vjeruje nek sam krene ovim istim putem i provjeri.
Prema tome ta priča o alkoholu je preuveličana definitivno i uglavnom neistinita a plasiraju je Sarajlije koje žive vani. Zašto? Oni imaju neodoljivu potrebu da stanje u Sarajevu prikazuju puno gore nego što ono objektivno jeste , a razlog je da opravdaju svoju odluku što žive tu gdje žive, uvjeravajući se da nisu pogriješili.
Dakle ima u Sarajevu puno gorih stvari od ove s alkoholom pa stvarno nema potrebe još dadatno izmišljati. Puno je gore što je zatvoren zemaljski muzej, što su ostali muzeji pred zatvaranjem, što su sve kulturne institucije spale na prosjački štap, što se muzeju suvremene umjetnosti Ars aevi koji ima najbolju postavku suvremene umjetnosti u Evropi a među prvih 5 u svijetu ne izdaje dozvola za gradnju a imaju osigurane pare i lokaciju, što su kulturna događanja manje posjećena nego otvaranje shoping centra, što se termin Filmskog festivala pomjera zavisno kad pada Bajram, što je sve zapušteno, što prelaziš na drugu stranu ulice izbjegavajući pse lutalice, što se smeće baca na sve strane............. ima toga tona......
I za kraj još su mi jednu pametnu rekli Mide i Žuti. Kažu oni ovako: U Sarajevu žive sarajlije koje idu u džamije i crkve, koji se vjerski vjenčavaju, čije žene su pokrivene, koji se pozdravljaju s merhaba , selam i prijatno i kad treba i kad ne treba, koji nose bradicu i hlače do gležnjeva, koji ne piju alkohol, koji slušaju narodnjake i turbo folk, koji razvuku kolo za Vidovdan u dvorištu crkve u Novom Sarajevu , čija djeca idu u Katolički školski centar i Bošnjačku gimnaziju, koji vozaju džipove i prave vikendice na Poljinama, kojima je OK da kardinal živi u tuđem stanu jer i oni su nečiji oteli, koji vikende provode u tzv. Istočnom Sarajevo ............. a kraj njih žive Sarajlije koji se pozdravljaju s dobar dan i doviđenja, koji žive u svom stanu, koji se vjenčavaju u opštini, koji se ljube u parku i drže na ulici za ruke, čije žene nose minjake, koji slušaju rock , koji voze golfa, koji piju umjereno, čija djeca idu u javne škole............. i kaže Mide: Oni žive svoj život, a mi svoj i nema tu nikakvih problema. Sad su oni jači ,ali čekamo mi svojih 5 minuta., jer i oni su čekali svojih punih 50 godina.
Zanimljiv mi je bio taj njegov pogled na trenutno stanje stvari i čini mi se da je sasvim u pravu i da je to dosta vjerna slika današnjeg Sarajeva i Sarajlija. Podjelile se Sarajlije na Sarajlije i sarajlije . Čini mi se da je oduvijek tako i bilo, manje više, samo je podjela bila po nekim drugim kriterijima....
Uleti mi Udineze a ja već natrkeljao, jebajiga. Ne bih imao ozbiljnijih primjedbi na njegov tekst, mada ih imam! „U ćevapdžinicama se pivo nikad nije ni točilo a ne toči se ni danas.“
Pa, zar je to razlog da se pivo ne toči tamo, gdje je pravi grijeh ne zaliti ćevape pivom?! Baš iz tog razloga urijetko odem na ćevape a onda obavezno u Katedralu da se pred Velečasnim ispovidim.
Sve do ovog rata, na ovim našim prostorima, Sarajlije su imale neki, do kraja nedefinisan status. Bili smo prepoznavani, ono što se kaže na prvu. To smo uglavnom doživljavali kao nešto pozitivno. Godilo nam je, što jes' jes', pa smo se i puhali, kad su nas oslovljavali sa ono Sarajlije, doživljavajući to kao kompliment.
Međutim, zatvarali smo oči na ono mandaljenje kapija i skidanje veša sa štrika, kada bi Sarajlije šljegle u neko dalmatinsko ljetovalište, cccccsssss. Smokve i grožđe bi domaćini unprijed žrtvovali a bili bi sretni da ljeto prođe bez žešće marisane sa njihovim đetićima. Te sitnice svakako nisu mogle pomutiti pravu sliku o „pravim Sarajlijama“.
Međutim, fama o Sarajkama i Sarajlijama, kao uzornim nosiocima bratstva i jedinstva, se prvim pucnjem raspala k'o mjehur od sapunice i to na jaružniji mogući način. I da ne bi tog „pucnja“, lagali bi se još sto godina. Ali to što se dogodilo Sarajlijama, dogodilo se i čitavoj Jugi, pa se s pravom pitam, u čemu su se to Sarajlije razlikovale od ostale raje?!
A od kud uopšte ta fama o Sarajalijama kao osobama sa nekim posebnim osobinama, prepoznatljivim i vrijednijim od stanovnika nekog drugog grada?!
Pa sramota bi i bilo, da među 5-6 stotina hiljada stanovnika ne bude i nekolicina genijalaca, zahvaljujući kojima su Sarajlije isposlovale status kojim se i danas „ponose“. Ako je nekad i bilo razloga za neki ponos, zahvaljujući tim genijalcima, danas ga definitivno nema. Ako se oni jadnici iz Damaska imaju čime ponositi, onda to i mi Sarajlije imamo pravo.
Da je bilo imena poštovanja vrijednih, u to ne treba sumnjati. Ima njih i dans ali se na prste jedne ruke mogu pobrojati. I ta jedna šakica genijalaca, za dodjelu priznanja, danas ne bi mogla dobiti koncenzus među svojim sugrađanima, he,he.
Ha,ha,haaaaha, nije se badava govorilo; kroz Banju Luku ne pjevaj, kroz Sarajevo se ne hvali, kroz Mostar...
Uz Sarajlije se cesto vezivao izraz " jalija ". I niste bili tako omiljeni kako si umisljate, bar ne u prijeratnoj BL. CCCCCCCCC, a ja sam vazda stajala na vasu stranu. Gdje mi je bila pamet ? ccccccccccccc
Nije lose.Nije.Eto tako smo zahvaljujuci Udinezeu dobili ,,alko,, kartu-vodic ,kroz Sarajevo.Nego udineze ,kad budes iso slijedeci put ,obidji restorane malo.Imal gdje ,,Bamnje,,
A Chole je u pravu.Jebo ti slasticarne bez Loze.Pojedes baklavu i zalijes duplom ,,dalmatinskom,,
Za mehu informacija da je ,,kompliment,, i nastao izmedju 2 covjeka.A za gospodju iz Zagreba ,sto vas je ,,trznula,,da nije problem ,,da se voli tajno,,nego trajno.
"Oni imaju neodoljivu potrebu da stanje u Sarajevu prikazuju puno gore nego što ono objektivno jeste , a razlog je da opravdaju svoju odluku što žive tu gdje žive, uvjeravajući se da nisu pogriješili."
Udineze ,Ova tvoja recenica moze biti tacna , samo bi trebao izostaviti ono " svoju odluku ".Tesko da je to bila moja odluka.
A to ,sto Cole sam sa sobom razvuce dugacko kolo kod crkve me ne interesuje previse jer nisam ljubitelj ni kola ni crkve.
Za Dalibora- ne znam da je kompliment nastao izmedju dvije osobe , al vjerujem da nije nastao izmedju blizanaca.
Potpuno se slazem da nismo bili omiljeni u Banja Luki, osim kod Banjalucanki.
Bože dragi, čime ste vi sve opterećeni? Mene muče drugi problemi.
Volim Čitlučku Žilavku, naročito ono veliko pakovanje od 5l sa onom finom pipom. Kupovao sam je u Robotu, Interexu, a sada u Tušu u I. Sarajevu. Srbi prodaju hrvatsko vino!? Pa molim vas lijepo, kuda ovaj svijet ide?
Veoma oprezno sam je miješao sa Knjaz Milošem, međutim svaka negativna reakcija ja izostala - isto kao sa Kiseljakom, ipak vrijedilo je probati, a i opreza nikad dosta!
*ebo ti te vaše Sarajlije kada se u vašoj sredini Sarajevo spominje jednom mjesečno. Sarajevo treba živjeti, a ne sanjati!?
hvala Vam, svima pojedinacno, lijepo ste napisali ono ssto se mozze primijeniti u svakom gradu, ccak i van BiH|.
Ako nema sve na jednom mjestu, neka, treba praviti i drugima biznis, druzziti se,
a ssto se ticce marisanja izmedju musskijeh, i to je taccno, a sve zbog trebe ako je zaplesala sa nekim iz drugog klana...
pozdrav Radicevoj, F.J. Spanca i drugima, znaju oni koji su,
Feniks
Sarajlija se razlikovao i juče i danas,i tamo i ovde po specifičnom govoru.I onaj iz Vojkovića,a i onaj iz Vogosce imao je neku drugu intonaciju.Ima ih pa kažu da su isarajva.Jedino prave Sarajlije nisu prešle na tjedan i tisuću što ,a ni na ekavicu što se odma vidi i čuje u početku razgovora.Svi koji su bili okolo su se promjenili zavisno od pripadnosti plemenu.Meni vazda kažu kao da sam sad došao iz Sarajeva,a jedan iz Vareša je reko da sam čisti balija.
Udinezicu svaka ti čast što sin kazo pravo u lice.Oni se pohasli pa im ništa nije dobro.Neka skupe 200 eurova mjesečno ko i ti i neka se odu folirat par dana pa nek vide kako je lijepo u rodnom gradu s novcanikom.Meni u Mongoliji s novcanikom isto ko u Sarajvu,i bolje.U Udinama s novcanikom bolje nego u Sarajevu.Znaju oni dje je njima dobro,nego foliraju.Nego moj Udinezicu napisi nam kako živi mala raja što ne donese eurove iz Udina,nego ih tamo zaradi.Pusti ti Marijana što je penziju zaradio od druga Tite.Ne vidim ni da su njegovi potrčali iz Stokholma u onu tamo ljepotu.
Ma s novcanikom je lijepo i tamo i vama.
Tebi Micko sigurno treba debeli novčanik i za odlazak u javne kuće, gdi god se nalazio.
Koliko je to Sarajlija kompliment je pitanje. Nema gore stvari nego kad mi spomenu odakle sam. Bolje biti I neki zabjelasnicanin ili iz Burkine Faso nego Sarajlija. Ja se cesto stidim pred normalnim neopterecenim svijetom da sam rodjeni Sarajlija ako znaju sta se izdesavalo u Sarajevu, I ne spomenem da sam zivio u njemu do 20te godine ako bas ne pitaju, a spomenem sva mjesta u kojima sam zivio u ovih proslih 20 godina. U biti Buca Potok i nije bio grad u pravom smislu te rijeci, pa I nisam neki Sarajlija jer taman kad sam poceo izlaziti u . I ne kurcim se da sam ga branio, jer su me mobilisali, pa se trudim da taj period, Zuc I sav taj jad potisnem I zaboravim koliko god je moguce. Ima boljih mjesta na kugli zemaljskoj, a dolazak na ovaj gerijatrijski blog I posjeta roditeljima na par dana svake godine su dosta za sarajevski fix. Poslije dva tri dana u Buca Potoku ionako postane dosadno do zla boga.
nesloga
Mick misliš s punim novčanikom?! Tu si sasvim u pravu jer s punim novčanikom svugdje ti je isto i uglavnom dobro, ali oni s praznim novčanikom puno bolje žive u Sarajevu nego npr. u Orlandu ili Udinama.
To je bitna razlika.
E jebi ga Udinezicu.Nemoj me ubjedjivat da jebolje bit u rodnom gradu gladan,nego negdje drugdje ssit.Pa što onda traže da idu gdje bilo.Uostalom šta ti čekaš pa se ne vracas.Pusti ba tu priču.
Paprica u pravu si.Dosadi i meni nakon par dana.
Djevo naravno da za brofl treba novčanik.Nema djabe ni u stare babe.Nema ni kod tebe.
Hallo Mick nisi razumio. Mislim na one što su bez love i gladni u Udinama ili Minhenu ili Ljubljani bez obzira ko su i odakle su. Priznat ćeš da ih i tamo ima i to koliko hoćeš.... Ti stvarno živiš u oblacima ili ne želiš vidjeti da je svijet pun jada i bijede, ko i u Sarajevu. Htio sam reći da je bolje Sarajliji kokuzu u Sarajevu , nego Rimljaninu kokuzu u Rimu. Valjda ti je sad jasnije ili da nacrtam :)
A ja se ne vraćam jer već 10 godina nemam stalno mjesto boravka i ne mogu nigdje biti duže od 10-15 dana pa tako ni u Sarajevu.
Od malih nogu znam da je svaki Sarajlija tajni član još tajnijeg Vijeća sigurnosti Umišljenih naroda i da od rođenja ima pravo veta i njeguje ga u svakoj mogućoj raspri sa nesarajlijama. Invociranjem saraj(ev)luka ili sarajevštine se u razgovoru povlači i taj posljednji, neopozivi argument - ja jesam, a ti nisi. To je valjda zato što je mame malih Sarajlija, malo prije rođenja pohodio Sarajevski duh (baš kao blaženu Djevicu Mariju onaj Sveti), pa se sve Sarajlije odreda rađaju bezgrešne i nedodirljive.
Biti ponosan na ono što jesi i odakle si je jedna stvar, a biti umišljen i nekritički smatrati da si samim mjestom rođenja bolji od ostalih je nešto sasvim drugo. Da, ja znam da nije riječ samo o mjestu rođenja, već i specifičnoj raji, sredini, tradiciji, školama i svemu ostalome što krasi Sarajevo i što će od nekoga načiniti čovjeka, ali opet, što je previše, previše je. Činjenica jeste da je Sarajevo najveći grad u Bosni i da sadrži najveću koncentraciju urbanog spirita, ali nije jedini.
Problem je u tome da se Sarajlije ponašaju kao da jeste. U sarajevskoj verziji Prođoh Bosnom kroz gradove glasi Prođoh Bosnom do granice, jer prije granice nema ni g od grada. Osim Tuzle i Banja Luke, malo će koji Sarajlija titulu grada priznati Bihaću ili, nekada, Prijedoru i Brčkom. A sve su to (bili) gradovi, sa svojom inteligencijom, urbanom dušom, pozorištima, koncertima, festivalima… Ipak, mislim da se u posljednje vrijeme ovaj stav Sarajlija mijenja nabolje.
Ne znam odakle ovakav stav dolazi, da li odražava neopravdanu, mangupsku samosvjesnost i samouvjerenost, ili, pak, ispod njega urla očaj obespravljenog age kojem su iza onog rata uzeli skoro sve, a koji sada gleda kako mu Sandžaklije razvoze i ono malo preostalog, pa jedino u šta se može uzdati i što mu niko ne može uzeti je ono malo sarajevskog identiteta. Nije meni krivo kada se Sarajlija ponosi onim što jeste. Krivo mi je kada, samo zbog toga, druge a priori smatra za niže od sebe i manje dostojne i ne trudi se da u životu išta postigne. Pa na kraju završi kao fukara.
Biti Sarajlija je mjesto rođenja, a ne univerzitetska diploma. Rodni list iz Općine Centar je, opet, potvrda lokacije rođenja, a ne svjedodžba o moralnom karakteru. Biti rođen na Jezeru znači biti cijepljen protiv dječijih bolesti, ne i protiv papanluka. Biti Sarajlija je nešto poput onoga što je onomad značilo biti pionir - obaveza da idem više i dalje od drugih. Ako ikada to što sam Sarajlija postane moja jedina odrednica, neka me neko dobro utuče i shorga niz Jekovac, k’o posljednju sarajevsku fukaru.
Bravo druze anonimni.
Post a Comment