Gospodin izbjeglica

Dok je  ,,svijeta,, bit ce i izbjeglica.Dok je izbjeglica  bit ce ,,svijeta,,

Mi smo ipak bili ,,gospoda izbjeglice. zahvaljujuci Jugoslaviji kao ,,aferimu,,Ako nista drugo ,zato je vrijedilo ,bit Jugoslaven.

Ovde u Orlando su svi dosli preko ,,Katolik socijal servisa,, organizacija koja ima  veze sa katolickom crkvom ,kao pokrice, ali koja  ,sto je puno vaznije pare dobija od drzave .Znaci  drzava  odlucuje a tehnicke detalje  radi ,,servis,,

Za nas je bila zaduzena neka Lesli .Ona je bila ta koja  treba pomoc ,da propuzes americki.Da  ti kaze gdje si i da ti otkrije sta si.Kako je izgledala  i jos  sta je  vozila ,neku krntiju od auta ,staru bar 20 godina ,nije ulijevala  nadu ,da moze nekom pomoc,jer  nije znala ni samoj sebi.Daj sta das.

Odvela nas je da izaberemo stan.Znate sta su  bile one barake  ,svojevremeno u Svrakinom ,za  taj stan.Versaj.Poso joj je bio  da se smjestmo   ,da nam pomogne .Prvi mjesec ,,rente,, je placala drzava.Ona je ovo radila i prije sa  izbjeglicama iz  drugih zemalja ,sto znaci imala je lijepo iskustvo.

Kad sam se malo okreno  i bolje  razmotrio situaciju ,svatio sam da to mjesto i nije bas naj bolje rijesenje  za mene i moju familiju.ne samo zato ,sto bi mi djeca bila  jedini  ,,vajt,,nego  opcenito ,jedno nezdravo mjesto ,pa i za  prenociti za pocetak.

E to je to veli  radosna Lesli poslije obavljene  ,,duznosti-nuzde,, i to male.Tako je navikla sa izbjeglicama ,koji su poslije satora  iz kojih su pobjegli bili jako zadovoljni  ,,getom ,,kako mi  naj cesce osim male koristimo i veliku nuzdu,-sranje ,reagovo sam  ,da ipak necu  ovde bit sretan i da cu  traziti  novo rijesenje.Gleda me Lesli i trepce.Nije joj jasno.Dozivjela je da je izbjeglica  nezadovoljan i cak se buni.

Nasao sam poslije mnogo bolji stan od onog sto mi je bio namjenjen  i malo zbunio protivnike iz  ,,servisa,, koji  su onda poceli  nesto ozbiljnije da razmisljaju  o onima koji tek trebaju doc  i da se  cak zapitaju odkud dolaze.Poslije smo imali ,,status,,  nesto bolji ,nego sto objektivno zasluzujemo,ali  realan  u odnosu na mjesto iz kojeg  dolazimo.

Sreca br 2  je Amerika.Ovde  vec drugi dan nisi izbjeglica.U masini si ko i svi drugi ,koji su dosli  prije 20 a i prije 50 godina.

Dvadeset i neku godinu poslije ,kad dobro razlislim ,kazem ,,fala ti Lesli..Nije ona slucajno odabrana ,sa nakim autom ,da ti pokaze gdje si   dosao. i ciji su  preci  sigurno ,takodje  izbjeglice ,a ona neka generacija ,sto se  pomakla samo korak naprijed  od onih sto su ,,juce ,, dosli.

Koliko mi je trebalo da preteknem Lesli.Mozda godina,mozda nesto vise ,ali ,,aferim,, prostora  sa kojeg  smo dosli i cija je ,,kob,, da smo sa njega morali otici,, otvarala nam je referensu ,za mister izbjeglice ,status  koji do tad ,ali i poslije niko osim nas nije dobio.Nije ,,dzabe,, bilo  zivjeti u Jugoslaviji ,ako zajebemo bratstvo i jedinstvo i svrstamo ga u cistu ublehu  ravnu ostvarenju americkog sna.Drima.