Monday, August 31, 2015

Generacija

Sta je u stvari generacija.Skup ljudi  rodjenih  u tjesnom vremenskom razmaku ,kojoj se naj cesce  doda i pripadnost  organizovanim grupama ,naj vise   skolama ,koju  osim  godina rodjenja veze i isti ili jako slican  generalni  odnos  prema  pogledima na zivot ,pocevsi od  ideologije ,morala ,pa sve do muzike , filma  ili knjige.

Generacija se naj vise moze ,,strpat,, u 4 godine.Plus ili minus.Primjera radi  svako ce reci da mu je ,,generacija ,, i onaj iz prvog razreda srednje skole  u dobu kad je on bio zavrsni  i isto  da mu je generacija  onaj sa prve godine  fakulteta ,kad je on diplomiro ,a niko recimo nece kazati da mu je generacija onaj sto je bio  cetvrti razred osnovne skole ,kad ju je on zavrsavo.Generacija kao pojam  sazrijeva  sa godinama.Sto si stariji kriteriji su blazi ,pa bi radje u onu deset godina mladju ,nego u dvije godine stariju.

To bi bilo u ,,grubo,, za generaciju  mada se pod tim pojmom  mogu povezati  i grupe koje ne pripadaju istom  obrazovnom sistemu i koje vezu druge vrste  ,,ineteresa,, recimo generacija iz  sportskih  drustava .generacija zi vojske , ili ,,ulice,,

Poznajem  jako malo ljudi iz  svoje generacije koji imaju ziva obadva roditelja,Naj cesce  je osto samo jedan  i to u vecini slucajeva majka.E sad picam o  svojoj generaciji ,koja je   ,,zahvaljujuci ratu,, razasuta po ,,svijetu.Malo je onih  roditelja koji su  otisli sa djecom.razlozi su brojni i necemo o njima ovaj put.Sve to i nije bilo toliko bolno u ono doba prije  dvadesetak godina ,kad se  jos ,,moglo,,ali danas  problem generacije ,koja je uspijela rijesiti  vlastite -svoju djecu postaju zivi roditelji  dole negdje.

Sad je prekasno za sve  i jedino rijesenje je krpljenje stanja  koje je nastalo kao posljedica  prirodnih zakonitosti , o kojima  prije nismo mnogo razmisljali. i prema kojima smo se odnosili ,kao da nikad nece doci.Ne trazim ja krivce i ne upirem prste na one ,sto nisu  mogli ni htijeli  na daleke pute.ali je problem ,prije onog naj daljeg ,kako organizovati  sve to dok traje.

Puno je lakse onima  sa parama.Rijesenje  su ,,zene ,, koje se placaju da  paze i brinu.,ali samo do trenutka dok to ne  preraste u obavezu ,kad  nema para ,koje ce neko prihvatiti da bi  se dovoljno trudio oko nekog ko nije njegov.

Staracki dom ,kako  smo zvali , je drugo rijesenje ,ali  zbog prerdrasuda  ,ali i  realne situacije  ,nije popularan.Postoje  doduse i oni  ,,hotel,, domovi ,koje  malo ko moze  platiti  i gdje je  sve na nivou ,osim  da je i to ,,staracki dom ,, 

Posebno je  tesko  generaciji ,koja zivi u Americi.Daleko i skupo.Onima  blizim  ,auto kao solucija je uvijek  pred kucom.Ovde ce te neko pustiti  sa posla  10 dana ,prvi put ,mozda i drugi ,ali neki treci ,vec moras  traziti novi  a onda ,ko ce  zaposliti ,moju generaciju.

Dobrog rijesenja jednostavno nema.Sve sto   generacija uradi ,razapeta izmedju vlastite porodice i  roditelja ,nikome nece donijeti  dobro.U nesto boljem polozaju  su oni sa bracom i sestrama ,od  jedinaca, gdje se jos moze ,,krpiti,,ali je i pitanje do kad.

Za velike promjene je kasno.Ko je  ,,kriv,, osim rata  i cija ce savjest biti mirna ili ko nece  dugo moci zaspat  je veliko pitanje ,ciji odgoovor  je mozda u tome ,,da su svi krivi ,, i svi pravi,,ali da dodje vrijeme ,kad generacija ,,masovno najebe,,ali da treba i izvuci pouke ,za vrijeme koje dolazi  ,a nece sigurno.

Generacija je skupina ljudi ,pribliznih godina , koje vezu isti problemi  i rijetka zadovoljstva.

A moja generacija ,hm ,je jos uvijek na ,,putu,, Uvijek izmedju neceg ,sto se neda  stic.

9 comments:

Anonymous said...

Potegao si tessku temu!
Ili smo imali, imamo ili ccemo imati takav sluccaj.
Sve je dobro dok je ccovjek pokretan, te ima ono malo penzije (neki nemaju ni to malo) pa nije nikome vissak, ali...

onaj drugi, tezzi sluccaj, tessko je priccati oko toga,
a oni u raznim domovima imaju spremne injekcije za umirenje ako trazzi osoba vode;

U zajeednicckim sobama ni paravana da obezbijedi neku privatnost, a kamoli ormara; neko kofercce ispod kreveta i budi sretan !

Nassoj komssinici, u maleckom stanu, je uselio neki samac iz PIO, tjerao je da pisse pisma prijateljica da ssalju novac, ne paketice, hranu ili sliccno, novac je trazzio, a onda je joss smjestio u poseban stacionar, gdje vezzu ljude...zzena normalna, najnormalnija bila, zavrssila tamo, negdje u Dragoccaju, mislim da je tamo taj posebni stacionar...grdne rane.
Kasno sam saznala da bi nesto uradila za nju, kasno, i danas mi zzao ssto je tamo zavrssila.

Rodica mi bliska...isto tako, tessko se i sjeccati, a nemoccan je ccovjek, osoba nije proglassena neuraccunljivom, odgovorna je za sebe.

Bilo je i odjecce i posteljine, ma kakvi, vehto sve, a u skladisstu stoji ono dobro.

Ako mozzete ne smjesstajte nikoga nigdje, ako mozzete!
Ako vec dodje do toga trebalo bi prenijeti nessto stvari, stvoriti domaccu atmosferu, da se osoba ne osjecca da je u nepoznatoj sobi i sliccno tome.

Drzzite se, i mi idemo tim stopama.
Feniks

Micko said...

E to me jebe.Jebe me već par godina.Jedinac i nemam nikoga osim par razumnih rodica da mi pomognu.Kaže stara da ne može sama.Svi kažu da može,nego popije pa Jebi ga.Naso nekoliko žena da joj prave društvo i dijelio plate od pet do sedam hiljadarki kuna.Niti jedna nije izdržala 10 dana i pobjegla,sa platom naravno.Hoće bosanku jer su one bolje.Našao i bosansku,neku sirotu,i dobro je platio,ali ispade balinkusa.Našao drugu bosansku ispala cetnikusa.Onda mama odluči da će u starački dom.Taj je pored plaže u Makarskoj,kao hotel.Rekoh sebi,fala ti bože,i nazovem advokata i on sve rješiti uz dobru naknadu,i plus mito onima u domu da je prime preko reda.Dao 26000 kuna samo da udje,a onda 12000 mjesečno.Ja veseo da sam i proslavio.Sama u sobi,ama nema da fali.Nakon 10 dana zove i kaže da hoće kući,jer su tamo sve budale.Ode kući,i opet kuka da ne može sama.Da me je rodila na usta ja više nemam šta,i nemam kud.Sad sam odlučio da dam stan u Makarskoj i plus 100000$ onome ko hoće da bude s mojom majkom dok ona ne umre.Niko se još javio nije.E eto to me jebe.Da ja ostavim i biznis i porodicu pa da s njom sjedim ostatak mog ili njenog života ne pada mi na pamet.Moram samo reć da je moja mama bezobrazna.Neka kaže ko šta hoće,jebe mi se.

Vratio sam se iz lijepog Honga i donio haman kargo igračaka i odjeće što je lijepa Zumi poslala mojoj unučadi.

rajskadjevo said...

Isuse..pa zašto je sama u Makarskoj..ne želi biti kod tebe? Ili ne može? Nije mi to jasno...
Nije zabadava ono da su starci ko mala djeca...
Ah.. nemam volje ni pisati više...odkada nema nje ovdje...nije da nisam to prihvatila nego mi je jednostavno čudno...
Sve mi nekako bezveze..a valjda će i taj osjećaj proći s vremenom...

Anonymous said...

Micko, Ti possteno ispricca ono ssto se mnogima dogadja, ali, ssute.

Kinezi to rjessavaju lako: dadnu starijoj osobi zaduzzenje da pazi na radnju, znacci ona je kao neki detektiv tamo, a pomazze svima u okolini, jer joss uvijek dobro vidi na daljinu.
U Tvom sluccaju bi bilo najbolje da baka poccne icci na yogu ili kung-fu, valja za zdravlje a i ona se zabavi.

Kod mene mnogi stariji rade sa studentima, najmanje po 3 mjeseca, i svi zadovoljni. Ccak i slijepi uccestvuju u hodanju od najmanje 5 km u jednom pravcu, i nazad, a studenti im mjere tlak itd. itd.
Beskucnici odrzze po koje predavanje i dobiju pare za to...ima svassta da se stariji zabave.

Toliko od mene,
Feniks

Micko said...

Lijepo ti tetka napisa,ali problem je rakija loza.Kad baba potegne koju jebe mater svakome pa i meni.Neki kažu,mater ti je.Bila mi je mater i kad sam imao 14 godina i spavao na stanici u vagonima.Bila mi je mater kad sam išao u vojsku,pa me nije ispratila.Bila mi je mater i kad sam se oženio i nije mi došla na svadbu.Bila mi je uvjek mater kad sam joj pare davo.Bila mi je mater i kad mi se sin rodio pa ga nikad nije pricuvala ni sata,a imala 40 godina i Titinu zasluženu penziju.Moja je mater uvjek moja,ali više me košta nego da imam 12 matra.Moja je obaveza da se brinem o njoj,ali i njena je da shvati da su vino i gitare prošle zauvijek,i da se uozbilji nakon 85 godina života.
Eto to je to.Ja sam samo pošten i iskren i neka mi je živa i zdrava.I ja volim rakiju,ali imam čep za guzicu pa kad je dosta zacepim,i uzmem nešto laganije.

dalibor bilic said...

Dva ,,Mickova ,, ko trista onih koje nema.Ne stedi ni sebe ni druge.To mogu samo rijetki.Blago ,,blogu,, koji Micka ima.

Anonymous said...

Jeste Dali, reko je Micko istinu, na zalost.
Joss nam reci je li zdrava od te loze, a vjerujem da jeste i da nema ni raka, ni gripe, niti kasslje.


Nego, Micko, kad su moja djeca umakala prstic u casicu od rakije ili jela zemlju iz saksije, kopala zid i grickala malter, doktor mi je rekao da je manjak nekog vitamina (ne mogu se sjetiti kojeg) i nekog minerala, sigurno kalcijum; poslije je prestalo.
Ni danas ne piju, niti prst oblizuju.

To oko psovanja kad je netko malo cugnuo, to je nass karakter; u genima je nekima od nas.

Ne volimo gospodare i kapu, to je to; i beskuccnici ne vole pravila i stanove, vole slobodu.

Moja komssinica, davna i dobra komssinica, je bjezzala kroz prozor jer su je zakljuccavali da ne pravi belaj :) a ona kroz prozor, u svojim 80 i nekim god., pa joss je trazzi po pijaci medju drogerassima, kartarossima i slobodnjacima.
A tek ove u 70-tim godinama...odosse nekud zzenske, nassle boy-friend i odosse u svijet...kad nestane para eto ih nazad. Djeca dignu policiju na noge jer 'nema bake 3 dana, neznaju gdje je', ili deda otperjao na biciklu-nekud-kud-nekud, a jedva sjeo na bicikl i hajde u guzzvu;

ili baka izgubila avionsku kartu i... gdje je baka-ko zna gdje-negdje u hotelu, a karta na stolu, ali baka necce naoccala, pa ne mozze da vidi...trka-frka, daj baku nazad, e, sad neccess visse putovati.

Ssta da vam joss priccam: ponesu i ccaja sa sobom da im se nadje, zlu ne trebalo, pa ih zadrzze na granici...

Preporuccujem yogu za smirenje nemirnih bakica i djedica, a malo loze samo naveccer pred spavanje.

Feniks

rajskadjevo said...

Micko kakvi god bili roditelji treba ih poštivati...ja inače u svojim meditacijama obavezno ponovim ...odričem se svake agresije prema svojim roditeljima..i pomaže..prošla sam ja puno toga sa svojim ocem a najveća borba i moj test ljubavi je bio njegov alkoholizam...uspjeli smo i to dovesti pod kontrolu. Ne može biti duhovno zdrav onaj koji ne poštuje svoje roditelje bez obzira kakvi su..
To ne znači da im trebamo puštati da nas maltretiraju, naravno.
Ima jedan slučaj o kojem piše Lazarev, gdi su tri kćeri svom ocu davale mjesečno novac, stalno ga darovale, nosile hranu, a on ih je vređao non stop i odnosio se prema njima krajnje bezobrazno i agresivno...i onda ih je on savjetovao da totalno promjene stav, da mu prestanu davati materijalno i da mu pokažu da im je potreban. Kak se stari počeo osjećati koristan na neki način s obzirom da su one počele tražiti od njega da on njima pomaže, daje savjete, naglo se promjenila njegova ćud i postao je ko umiljato janje..hehe...eto...

Micko said...

Imamo mi Djevo pričica od Lazareva i sličnih koliko god hoćeš.Svi su oni živjeli u nekom davnom vremenu kad su se na vece palile uljane svijeće i imalo se vremena razmisljat,pa se onda te misli prenosile na papir.Onda je to bilo popularno,a sad sve liči na jezevu kućicu i crvenkapicu.Vrijeme čini svoje,a ko zagrize najebo je.Ništa se to danas ne može promjenit,ama baš ništa.Drugi vjetrovi pušu.Znaš onu pjesmicu,zaustavi se vjetre.

Danas sam proveo dan s mojim unukom.Pozelili smo se pravo.Išao je samnom u radionicu i palili smo sve masine da on vidi kako to sve radi.Kad smo se poslije napucali mesa zaspo mi je u naručju ko malo janje.Gledam ga nako i kontam kako djete od 3 godine uopšte nešto razumje.Kad se probudio pričao je svima šta je vidio ito u detalje.Nevjerovatno.Pokušavam da se sjetim bilo čega kad sam ja bio tako mali,ali ne ide.Sjećam se da me majka istukla na mrtvo ime kad sam ušao blatav u kuću,a koliko sam bio star ne znam.
Odo ujutru rano na novu farmu,i vodim Daru da sracuna šta je prodato,a šta je ostalo.I nju sam poželio.Kila govedine žive vage je od 1-3$ ,a meni su Japanci dali5. Valja nama skontat ko je koga zajebo.Daru još niko nije.

Sarajevo (za) primjer

 Da vas podsjetim ako ste zaboravili,Olimpiska je ovo  godina ,Jos malo pa  ispod ,,triumfalne,, i na vrh  ,,ajfelovog tornja brze ,jace, vi...