-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
-
Jos ovih nekoliko lijepih dana ostalo samo za ,,aktuelne,, Sarajlije, i onda puhne sa Igmana i kisa i snijeg se ,,dovuku,, banu iza Tr...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
12 comments:
Stojaković resided in Japan from 1988 until 2011. In 2009, she suffered an accident on stage, tripping over a cable during a concert. She was diagnosed as having a Amyothropic Lateral Sclerosis aka ALS, motor neuron disease.[2] After receiving a small compensation for her injury, Stojaković moved back to Bosnia and continued to battle the disability. In addition, Stojaković was in dispute with Bosnian officials to regain her property, an apartment in Sarajevo that was taken away from her while she was abroad. Nonetheless, she was determined to compose and write more music.
After return from Japan, Stojaković performed several pre-scheduled concerts in 2011, but eventually retreated to a nursing home in Banja Luka, Bosnia and Herzegovina, as she felt increasingly ill.[3] She died in the nursing home on 3. May 2016.
Današnje "Sarajevo" baš i nema razumijevanja za svoje sugrađane koji su u nekom periodu svog života živjeli negdje drugdje. Kao da su na taj način postali izdajnici! Kad se Jadranka (RIP) vratila iz Japana još sa dijagnozom koja joj daje malo šansi za pristojnu starost, postala je na neki način teret.
Banja Luka joj je pružila ruku, dala joj smještaj u staračkom domu iako ona po godinama nije tamo nije pripadala, ali je imala određenu njegu i pomoć.
Kemo Monteno je živio u Zagrebu, kad se vratio u Sarajevo, doduše u sanduku, sahranili su ga kao.... Jedva su našli mjesto za njega, a zaslužio je barem oproštaj dostojan Keme i da leži pored Davora ili Kindžeta.
Moglo je to Sarajevo da je htjelo, moglo je i Jadranki pomoći da je htjelo.
Čestitam Anonimusu na njegovom, do sada najduljem (prepisanom) tekstu, ha,ha... A ja navalio pa stalno insistiram da se čovjek potpiše! E baš sam neki! Ustvari, kad malo bolje razmislim, on se uvijek i potpiše.
Nego, stvari stoje ‘vako. Ona je bila jedinstven uzorak Jugoslovena. Tako se osjećala, tako živjela a tako i umrla. Jedina joj je “mana” bila što se rodila kao Srpkinja (ne svojom krivicom). Nikakvo čudo što će biti sahranjena u Banja Luci, uprkos njenoj želji da ostane Jugoslovenka do kraja. Banja Luka joj je pružila ruku spasa i pomogla u najtežim trenutcima. Je li trebala odbiti pomoć, pa ostati Jugoslovenka do posljednjeg daha ili rizikovati da umre kao “četnikuša”?! Izabrala je ovo drugo. Jer ono “četnikuša”, nikako je ne bi zaobišlo, pa taman je sahranili i u sred mezarja Begove Džamije. Tako vam stvari stoje u multietničkom Sarajevu.
Kevro će vam to bolje pojasniti, na ličnom primjeru.
Nemoj mi to raditi... opet me usmjeravaš na politiku, makar i nesvjesno!?
Ne zavidim im bar do 75. kada je umro Franko. Kažu Franko je bio diktator, a zlobnici tvrde da je to bio i Tito. Možda i ima tu neke sličnosti... ovaj prvi je bio fašista i u stalnom strahu je držao sve ove liberalnije a naroćito ove socijal-demokratskih opredjelenja.
Tito znamo; On i "njegovi" bili su stalni strah i trepet za klero-nacional-fašistićke šupke koji su se razbježali širom svijeta... al dođe i njihovo vrijeme. Iz ovoga bi izuzeo samo pretka od Rajske koji je jadničak strad'o u pogrešnom krevetu dirajući "zabranjeno voće".
---
Jadranka... BH i šire teško da će imati kantautoricu i muzićkog stvaraoca kao što je ona bila. I pored talenta i goleme stvaralačke energije koju je posjedovala, žrtva je niza nesretnih okolnosti, odnosa ovoga grada i društva prema njoj. Ovako se naše društvo odnosi i obračunava sa svim vidovima umjetnosti i općenito prema stvaralaštvu. Zbog toga ne treba da čudi otkud ona u Banjaluci.
Logično, kada su u glavama onih koji za to(kulturu i njene nosioce) treba da se brinu zauvijek ostali opanci, šargija i gusle! Dužno izvinjenje prema ovim veoma korisnim predmetima koji svoje mjesto nalaze, pa i u kulturi.
Jadranki, neka je vjećiti spokoj u ovoj jadnoj i nesretnoj bosanskoj zemlji!
Dobar dan,
Izgleda da je malo poznato Sarajlijama da Banja Luka ima dobre doktore i poslovne ljude, dobra ljeccilissta, a i ljude dobrog srca-donatore, kako u samoj B.Luci, tako i u Slatini Ilidzi kod B.Luke.
Ako niste cculi, primjera radi, porodica Perduv. Za Banjaluccane je dovoljno recci 'Perduv' i zna se...mnogo, mnogo, i samo dobro i ljudski.
Neka Jadranka pocciva u miru,
Feniks
Pa nije bas da je cetnikusa bila, mozda jeste lezbejka, ali cetnikusa ni u ocima 90 posto nasih muslimana nije jer mater joj je bila katolkinja, ako cemo vec po starom obicaju brojati krvna zrnca. U domu Otac Pavao je umrla. Mozda bi je zbog mjesane krvi elitno Sarajevo I prihvatilo natrag da je htjela ostati u Sarajevu nakon povratka iz Japana kad joj vec nije rodni Ilijash bio opcija. Ali pricala mi neka dobro obavjestena raja da kad joj nisu htjeli vratiti stan priklonila se Dodikovim obecanjima, a po samom povratku bila je lojalna, kao svaki tipicni Alijin Srbin tipa Coleta ili mog starog koji samo u sebi gundjaju da su se zajebali sto su u Sarajevu i sto su se pomjesali. Uglavnom, pokoj joj dusi!
nesloga
Poštovani i nadasve cijenjeni Nesloga, imam za tebe dva netačna navoda. Nisam ja rekao da je četnikuša, nego joj je taj epitet sledovao od “prave sarajevske raje”, bila ona četnikuša ili ne.
Drugi netačan navod je, da nikad nisam zažalio što sam ostao u Sarajevu, pa ni gunđao, kako ti kažeš. To što sam otišao u RS, u jedno zabačeno selo podno Romanije, nije zbog Muslimana, nego zbog prekrasne prirode i divljine. Da sam rat dočekao na suprotnoj strani, ovakav kakav sam, strogi ateista i još strožiji pacifista, zasigurno ne bih živ dočekao kraj rata. Procijenio sam da su mi bile bolje šanse ovdje u Sarajevu, što se i potvrdilo. A da sam bio zaštićen, daleko od toga. Vile su me nosale sav rat.
Elem, Sarajevo, kakvo je, takvo je, moje je i dalje. Nije isto, kao što ništa više nije isto.
Moja tetka je bila najbolja jaranica Jadrankine majke. Imao sam jednu njihovu sliku, vrlo inetresantnu, i poslao joj. Nije se zahvalila?!
Vidim da je Nesloga dobro obaviješten, pravi OZNA-e sin, ha,ha... Ne pada iver daleko od klade, ccccssss!
Ona je bila PRAVA SARAJEVSKA RAJA, bez navodnika! I eto, završi u Banja Luci!
Neka joj je laka zemlja.
Nije sin OZNAe, nego unuk. Djed pokojni mi je bio udbas da ga je i pokojna baba koja je bila religiozna kritikovala zbog toga, a dedo rahmetli bio odgovaran od svojih od handzar divizije, mada se nana alah rahmetile nije pitala puno, pa sam neslozno odrastao podijeljenih pogleda na svijet jos 80tih. Jadranka je I dobro prosla, od Sarajeva zavrsi relativno blizu u Banja Luci, a ja cu kako stvari stoje, nadam se ne jos barem nekih 40 godina ko zna gdje ali u Buca potoku ne. Nudio mi je neki nas covo jedno grobno mjesto ovdje gdje sam sad u ovoj tvrdoj zemlji na istom groblju gdje je pop Djujic sahranjen, samo kontam...kako bi se ona moja dvojica na Barama okretala u grobu...
nesloga
Pogledajte prelepe i potresne reči kojima se Goran Lazović, publicista, scenarista i reditelj oprostio od drage mu Jadranke Stojaković.
"Mila moja,
Danas su mi javili da si umrla i ja sam hteo da proverim koliko me lažu, pa sam okrenuo onaj tvoj tajni broj koji se završava sa nula pet dva.
Zvonilo je do kraja, zvonilo nekoliko puta tako, i, zamisli, niko se nije oglašavao, niti još ikome verujem da te više nema.
Da je bilo sreće, umesto ovog pisma, danas bih ti možda bio u gostima.
I sad mi žao što sam te poslušao, kad si rekla:-ne dolazi, ne bi me prepoznao, gasim se, moj Gorane!
Ako si zaista umrla, dopusti da u tvoje ime proleću prvi izjavim saučešće!
I svim bulevarima, i usamljenim platanima koje smo grlili posle ponoći.
Znaš da te volim izistinski, onako kako može da voli brat koji nema sestru.
Zato si ti bila moja telesna mana!
Jer, sve smo mogli mi.
Čak i one noći kad si odlazila u Japan, govoreći:- ne tuguj, bleso! Dopisivaćemo se preko Sunca!
Nismo se tada gledali u oči kao što ni sad ne smem da se pogledam u ogledalo.
Tamo bih ugledao tebe u mojim suzama, video te kako mašeš, i vičeš:-budi bar malo muško!
Ako je sve ovo istina, i ako je smrt zaista došla po tvoje haljine, danas ti se najviše raduju Duško, Arsen, Kemo, Mika i Toma!
Prvi put im zavidim, i psujem glasno, što su te prizvali, jer su znali – šta si ti meni!
Čuvam tvoja pisma i slike.
I tvoje ruke, koje su još na mom skutu.
Tršavo moje!
Sav sam se u sveću pretvorio.
I gorim za tvoju dušu, za tvoje oči, gorim tvojim glasom, koji šapće:-moj golube!
Je li ovo dan otkad nas više nema?
Ko će te sad zvati u ponoć?
Šta će meni Banjaluka bez tebe, Sarajevo, Dom sindikata, i hotel Moskva?
Odem li ikad više tamo, tražiću tišinu i ruže za tvoje ime.
Za mene ne brini, snaći ću se, ali onaj komad duše koji si mi otkinula stavi negde ispod jastuka.
Ja to govorim svima koje volim kad odu bez pozdrava.
Hoću malo da te žuljam kad me nema."
Cole legendo!
Malo je ,,rec,,Cmore je legendarna legenda.
Čuj mu, Čole legenda! A ja živ, nikad življi!
„Ko tebe kamenom, ti njega hljebom!“ Ili „ Ako ti neko opali šamar s jedne strane, ti mu poturi drugu!“ E mojtiga Anonimus, s tim rezonoma ćeš daleko stići, ali malo sutra. Ta ti finta može upalit samo kod Rajske ali kod mene nema šanse.
Halalit ću ti što se ne potpisuješ, jedino ako i Daliboru napišeš da je legenda. Vidiš kako mu je teško palo što si mene tako nazvao. Ako je iko zaslužio da ode u legendu, onda je to Dalibor! Kad ikad je trebao otići a on se još batrga, ccccssss!
Proljeće je poodavno poodmaklo. Poljski radovi pri kraju. Očekujem Odozgo da nam podastre izvješće, koliko tegli slatka i salate joj je ostalo od zime? Jeli okopala bašću i je li se depilirala napokon?! Je li joj se muž vratio iz „ribolova“ ali zaprave?! Fališ nam ko piva.
Post a Comment