Subscribe to:
Post Comments (Atom)
-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
-
Jos ovih nekoliko lijepih dana ostalo samo za ,,aktuelne,, Sarajlije, i onda puhne sa Igmana i kisa i snijeg se ,,dovuku,, banu iza Tr...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
34 comments:
I tebi svaki k...c smeta. Kad može Rajska u japankama do Beograda, šta fali ovom na petobrzincu?! Onom u Teheranu će Bakir Izetbegović ziher sredit vanjtaki smještaj, a našoj Rajskoj se valja po parkovima prebijati.
Nestalo ti tema pa si počeo prebirati po tabloidima i žutoj štampi. Može i to, samo me matere ti ne vraćaj u vrijeme kad smo za užinu dobivali po suhu kiflu, malo onog UNRINOG crvenkastog sira i pun aluminijski lončić kakaa. Onda je bicikl bio mislena imenica. Samo su ga buržuji vozali. A danas se svaka šuša voza na cruzeru, cccsss.
Opet on svoje pa svoje, crna podloga, bijela slova. Ćoek dizajner, cccsss! Evo sam pao na guzicu od divote. Još ga Odozgo fino zamolila da nas ne masira svojim dizainom a on opet.
Mogu zamislit onu njegovu piceriju. „Laguna“, mešćini da se tako zove? Na svakom stolu svijeća u palasturi, pa čim neko otvori vrata, svijeće se pogase od propuha a jadna Dijana ne ispušta iz ruke šibicu „Dolac“.
Sa centralnog lustera visi ribarska mreža a u mreži sirena od gipsa, u prirodnoj veličini,ofarbana polikolorom. Ima i staklene oči, ma k'o živa jebote, ccccsss! Pored sirene maketa cruzera, skoro u prirodnoj veličini, dominira salom.
A raja jedu i samo kuže u sirenu i cruzer, i ne vide šta im je turio u picu. A pica puna „Poli“ salame, posute kečapom. Kad mušterija zagrize, onaj kečap štrcne po izlogu. Srećom ima muha koje to brzo pojedu. A stoljnjaci, mrak, od skupocjena čipke, izrađene zlatnim Dijaninim prstićima. Na zidovima živopisni gobleni sa motivima zalaska sunca, palmi i jedrenjaka. Još više do izražaja dolaze u masivnim ramovima od rezbarenog drveta, sa motivima ljiljana, ofarbanih u žuto, sa plavom podlogom.
Atmosferu polumraka upotpunjuje tiha muzika sa kasetofona : „Kad ja pođoh na Bembašu“
Tekst pjesme, preveden na engleski, je zlatnim slovima otisnut na zelene salvete, gdje se vidi da je vlasnik vodio računa i o najmanjim sitnicama. Koliko je važan dizain, da bi posao dobro išao, najbolje ilustruje činjenica da je gosn. Dalibor otvorio lanac Blogova, cccccccssssss!
Imali smo sa Fićom do Dubrovnika na kafu i nazad, do Beograda na kafu "kod konja" i nazad u jednom danu, a ti kao fol na faksu imaš predavanja , a kasnije ideš kod druga učiti zajedno.
Imali smo... Ma, tko to " mi " ? Kao da se onda nije islo i kod Pape i kod Tite. Titom se falilo na sva usta, a Papu se krilo ko zmija noge. I sad je tako, samo su Tito i Papa promjienili mjesta. Ako se mogu smjestiti u ono " mi ", onda mogu reci da sam medju onima koje nije briga, samo mi ne poturaj pod nos ni kriz, ni partijsku knjizicu, ne lupaj mi po glavi " jedinom istinom ".
Zanimljivo Cole, i ja sam jucer razmisljala o Bilicevoj Luni. Iznervirana bespotrebnim sastankom, gladna k'o vuk, kupim trokut spek pice za van. Napolju +40, a pica vrela. Idem polako Jurisicevom prema Draskovicevoj i razmisljam kako Dalibor ponekad pise o svojim gostima, a nikad o poslu. Pripremaju li se pice u kuci, ili su to industriske, zamrznute? Ima li specijalitet kuce ? Usput razmisljam i kako je moj dragi majstor za picu, pa kao mogla bih Daliboru poslati recept. Sve u interesu posla i medjunarodne suradnje. A onda, odjednom izbljujem se na po Jurisiceve. Grozno sam se osjecala u ulici punoj turista.
@ O / O
Onaj restorancic koji smo trazili jos potoji, malo vise poste. Radi od 8 - 21, tako da nisi nista propustila zato sto ga nismo nasli. Pitala sam, imaju girice u ponudi. To ti je da znas za drugi put.
Cole, da te nema valjalo bi te izmislit. Cuj, otvorio lanac Blogova cccssss, a kako je sposoban i kako mu to ide od ruke, siguran sam da ce uskoro otvoriti jos jedan,jer ja evo poslah ranije jedan post o biciklu i Fici, pa ga jos nema, i Bog sami zna da li ce ikada i ugledati svjetlo Bloga.Siguran sam takodjer da ce mu taj novi Blog imati svjetlo-pink podlogu, a slova ce biti tamno-pink. Samo cete vidjet kako ce mu njegova raja navaliti na taj blog, a mi ovi stariji i konzervativniji cemo jadni ostati na ovom.Cole od tih goblena fali Vilerova Tajna Vecera,poslije koje onaj ko je uradi a ne oslijepi,automatski ide za Riplijevo "vjerovali ili ne".Ja mislim da on takodjer na 3 coska ima TV-e, gdje se na jednom non- stop vrte i ponavljaju serije Sulejman Velicanstveni, na drugom Farma, a na trecem ratni partizanski filmovi tipa Vrhovi Zelengore,Solaja, Diverzanti,Ne okreci se sine,Kapetan Lesi,Kota 505-sa crtom, itd. itd.A na cetvrtom cosku je postavljen kos na visini od 2,05 m , tako da Urednik, onako zagrijan od peci, zna da nekad izleti i pokaze gostima kako se majstorski zakucava na toj visini,na opste odusevljenje svih prisutnih.
Za onog urednika, moga komsu,da kazem da sam to bio ja , ali sam se u zadnjem trenutku predomislio i ne idem u Beograd. Presabro sam se i skonto da uopste ne poznajem Beograd, i da bih onda morao spavati u istoj sobi sa Rajskom i sekom joj.Nema sanse sam. Samo sa komsom Micko bih smio da ih tamo docekam, a posto se on ne javlja, nema nista od tog susreta.Mozda ce biti prilike kada Lazar bude dolazio u Istocno Sarajevo, pa nam se mozda i Cole pridruzi,jer valja neko i svjecu da drzi, a i poslije da sve lijepo napise na Blog, ali ne na buduci pink, vec na ovaj novo-stari.
Urednice sada me mozes brisat koliko hoces, ali ja sam kopiro, nisam vise lud da mislim da si popravio Blog,i ima da saljem dok ne objavis, pa ko izdrzi.Pozdrav Sydneyac
Evo kada me krenulo, da po sjecanju napisem prvi post koji nije proso, a da samo znate kako mi je to mucno raditi.
Urednice je li ti to CIA dala informacije, pa me zajebavas.
1969 godine biciklo do iseljaa, pojeli po kiseljacku pogacicu, pa jos 12-ak km. do Kreseva, a put do Kreseva nije ni kaldrma vec nekakva zemlja, a jos i kisa. Dosli u Kreseva slomljenii sjebani, i vidimo da nema sanse da se takvi mozemo vratiti, a vidimo da se i bicikli bez nas ne mogu vratiti jer ne znaju out, tako da smo se i mi i bicikli vratili zajedno autobusom.
1974 nas cetvorica sa Ficom. Sve bilo ok, do Viteza,pri povratku. Tada nam se zaglavi mjenjac u prvoj brzini. E,ko bi zelio da testira vlastitu psihicku snagu,neka fino tu relaciju proveze prvom brzinom pa da vidi dokle ce izdrzati. Moj prijatelj, ciji je Fico i koji je vozio izdrzao je negdje do Kaknja, i nema sanse vise. Molili kumili nema sanse, a vec je mrak uveliko.Nije bilo druge vec da jedan drugi prijatelj vozi bez vozacke. Eto vidis Urednice da je bilo budala koji su isli biciklom i dalje od Kiseljaka. Sada mi je zao sto nisam isao jos dalje pa bilo i do Teherana.
Treba da stoji
"1969 godine biciklom do Kiseljaka",
i "1974 nas cetvorica sa Ficom do Trsta".
Hm ok.Eto tako mi i treba.Sto nisam ostavio ,ono ,da sam prvo procitam komentar ,pa da ga objavim ili ne.Ovaj coletov bi garant ,,zapeo,, negdje u sistemu.
Nego ,Cole, hvala ti za Ram portreta mog restorana i ne da si pogodio nego si rijecimo opiso ono,sto samo kamera moze zabiljeziti.
Jednom sam davno rekao da u Americi ,restoran otvara ili jako bogat covjek ili velika budala.Pametan za 15 dana sve skonta-skine -prekopira ,a ,,blento ,, razmislja 15 godina.U prvu grupu ne spadam,Blizi sam ovim sto misle.
postovana gospodjo sa ,,Po Draskoviceve ,,Ako je ,to sto vam se desilo ,,na po Jurisiceve ,neka nova reklama za hrvatski turizam,mene niste opcarali jer je mozda bolji scenrio ,od bljuvanja u podne i od pizze ,povracanje pred zoru od loseg hrvatskog vina.
e bas mi je drago da sam ,,naso,, sidnejca i malo ga ,,razradio,,Moracu opet.
Ma mozes mi na po Hr, al' ne na Teran, pivopijo. Ocito se nisi naspavao.
Moliću lijepo, napominjem da ja i seka idemo u Beograd na seminar na duhovnu obnovu..tako da nikakva prejedavanja, pijančevanja, blud ne dolazi u obzir...ne smijemo dolaziti u napast pa prema tome suzdržite se od dolaska..ja se još mogu kontrolirati ali problem je sa sekom...morala bi ju na lancu držati daleko od Micka ili Sydnejca ili..seka se brzo raspameti...
Lep zivot zelim, uzivanje kao i do sada na odmoru i svim praznicima koji slede.
Ujedno prvo i poslednje javljanje ovog zalutalog aanonimusa.
E komso moj nas dva bi se lako dogovorili. Potpuno se slazem s tobom da Micko samo prica a kad je zaozbilje, frka brale i da bi Cole bio idealan da drzi svijecu. Beograd ni ja ne poznajem, ali bi se sa sekama lako nasli kod Kuce cvijeca, cisto radi prevaspitavanja. Kraj nas i Tite zaboravile bi otoga rusa i shvatile sta je domaca joga.
Islo se biciklima, islo, i to podaleko.
Pitanje je samo: Kako smo poslije takve ture hodali, to je posebna prica.
---
Fisherman, tacno je ono oko sira, bijele kafe i kifle. Znalo se ko u gradu vozi bicikl, a bilo je i pravljenih za malo deblje occeve.
Kad pogledam one poslijeratne sliccice, 'vrijeme tacckica' kako bi nassi stariji rekli, svi su bili dobro obucceni, po zadnjoj modi, i musski i zzenski.
Sstofovi kvalitetni, a i cipele bile dobre kvalitete, za najmanje 3 generacije.
---
Ah, Beograd, lijep je kad je sunccano, ali kad se magla spusti, sve je kao iz filma 'Treci ccovjek'.
Feniks
@ (-: puno hvala
i ako ima jos neko ko mi moze reci u kojem se restoranu mogu naci girice u Zagrebu, bila bi vam veoma zahvalna
pozdrav ekipi
ODOZGO_77
Citiram : " Nakon bogatog i nezaboravnog iskustva '92, moja pokretna i nepokretna imovina se moze potrpati u jednu pokretnu na cetiri tocka i razguliti u pravcu boljrg zivota u roku od pola sata a osjecaj domoljublja je potpuno povezan sa MIR_om i civilizacijom, sto potpuno iskljucuje sire balkansko podrucje.
Napisao je ovo covjek prije dvije tri godine. Pitanje glasi : preseljava li se , il' je odleprsao ?
Kad god citam nekog desnicara u afektu pomislim da su ljevicari zakon. Isto se događa kad citam ljevicara, samo u kontra smjeru.
Sve su to ista g....
Mrs. ispod sarafa, pogledajte 3:57 am, iznad Sydnejca (odgovor je stigao prije Vaseg pitanja)
A da nisi Ti mozda u blagoslovljenom stanju pa Ti se jedu girice?
Ima ih, pakuju ih i u one kutijice, dodatak pomfri, kecchap, a mozze i sa kruhom.
F.
Usput, da dodam: nema ovdje stolnjaka, niti ccipke.
Stolovi su jednostavni i lako ih radnik obrisse.
Pizza tijesto kuhar razvija na licu mjesta, mozes i da gledas ako zzeliss, sve ulazi u cijenu pizze.
Ponekad i raznosacci pizze moraju zavrnuti rukave i pomocci u kuhinji.
Naravno da ima i vec pripremljenog tijesta koje pokriveno cceka dalji proces. Ako ide narudzba za 10-ak i visse pizza naravno da se mora uzeti ono ssto je vecc unaprijed pripremljeno.
Uostalom, svi znaju svoje mussterije, pa planiraju prema tome.
Ima i pizza bread i to su se dosjetili, a prave isto tako i od crnog brassna.
Posao sa pizzom cvjeta, kao i sa onom drugog akcenta.
Kucna dostava mozze autom, biciklom, motorom, a i pjesske, u neka doba nocci.
Oni ssto rade po tim pizzerijama imaju besplatan obrok ili dva, zavisno od radnog vremena.
Za 711 (rade 24 sata) dostavljaju iz fabrike smrznuto, i za pecenje takve pizze treba jedno 10-ak minuta u specijalnoj rerni, ali i to ide kao hladna boza na plus 45.
---
Eto, Mr. Fisherman, dobili ste informacije kako to ovdje ide.
A trava kod komssije je ccini mi se zelenija: imaju glavni blog, pa broj 1, pa broj 2, pa cak i Havajski ;) ali ako nema Keme dzaba im lanac blogova ;) Kemo im dodje kao pizza sa bijelim lukom (obozzavam)
Feniks
Draga Odozdo, savjetovao bih te, da kad poručuješ, nikad ne kažeš Girica, nego Gera, Gira ili Gavun, kako je najispravnije. Kad kažeš Girice, konobar te odmah „snimi“ k'o levata. Nekad davno, po jadranskim restoranima se prodavala sitna srdela, pod popularnim nazivom Girica. Porcije su bile jeftine a Bosanci su ih obožavali, jer se uz njih onako slane a i dobro jeftine, moglo dobro popiti.
Danas, umjesto sitne Srdele, pošto se ne smije loviti, daju neku uvoznu sitnu ribu, nalik na male Srdele, koja se može kupiti u samopopslugama po jeftinim cijenama, a prodaju je pod Girice. Dobro je posole i začine da joj poprave šmek, a radi se o nekvalitetnoj ribi, ni nalik na Gavuna.
Na Gavun je jako teško naletiti, pa bih ti radije preporučio Srdelu, ma kakva bila, bolja je od te nazovi „Girice“. A ako voliš Gavun, onda si pouzdano dobar poznavaoc ribe.
Vezano za morsku ribu, među svijetom vladaju velike zablude, glede cijena i cijenjenja pojedinih vrsta. Najjeftinije su one ribe, koje se najlakše i kojih se najviše ulovi, što nikako ne znači da su i najgore. Primjer za ovo su Srdela i Bukva. Ove dvije vrste spadaju u sami vrh, što se ukusa tiče, ali samo kad su svježe. Cipol je nepravedno nisko, na ljestvici kvaliteta, jer se mota oko kanalizacije, pa ga ljudi tu vide, pošto pliva pri površini. A ne vide Oradu, Pica, Zubatca, pa čak i predatora Lubina, koji se takođe voli motati oko kanalizacije. A najviše sam Cipola ulovio na Paklenim otocima, gdje bi mogao vodu piti, da nije slana.
A o ukusu da vam ne pričam.
Sa Jastogom stvari stoje još najgore! Skoro najskuplja morska životinja, sa ukusom koji je obrnuto proporcionalan cijeni. Tu je negdje slučaj s Kavijarom, školjkama, ježevima i sličnim „specijalitetima“. Ali, biti „nobl“, ima i svoju cijenu.
Što si me ba vukla za jezik?!
Ko bi reko da ,,cojk,, moze i od ovog Coleta nesto naucit.A jesam.Jest da je ,,riba,, u pitanju al nema veze.Bolje i riba nego nista.
Od ,,riba,, naj vise volim one tropske ,gledat kroz staklo akvarijuma,a jedem ribu ,samo kad nemam drugog izbora.
Kao svaki ,,zadrti,, Bosanac ,u dobu kad covjek formira vlastite -ukuse, nisam bas bio previse u prilici da se susrecem sa ribljim svijetom u tanjiru ispred sebe,sto se sigurno poslije odrazilo na stav da 5 minuta gledam ribe u akvarijumu ,a onda odem 15 minuta jest burek.Tradicionalna ,bosanska kuhinja ,u kojoj ima svega,od paprikasa,spagheta , ,do becke snicle,rize, pite i cevapa ,naj manje je nudila ribu kao rijesenje sto se sigurno i poslije odrazilo na odnos prema onome ,,sto ima peraje ,,pliva ,a ljudi ga love i jedu.
Osnovna hrana su bile ribe hiljadama godina. Ljudi su opstali zahvaljujući njima. Do njih je čovjek najlakše dolazio. Nije mu trebao frižider, ulovio bi koliko mu treba za taj dan. Da mi je Drina bliže i ja bih. Mamute su lovili levati koji ne znaju ufatit ribu, 'vaki ko Dalibor, sve na snagu, ništa pamet, cccsss.
Naše domaćice ne vole pržiti ribu, jer poslije moraju prati šporet a i „usmrdi“ im kuhinju, kako one kažu. A riba se može okrenut i na lešo. Ni ja nisam vjerovao dok nisam probao. Dugo sam se nećkao a onda jednom, ne znam ni šta mi bi, bacih na lešo jednog Cipola. Za par minuta dobih mrak jelo. Izvadiš ga iz vrele vode, oslobodiš se kostiju, zaliješ maslinovim uljem i dobro posoliš. Kome nije mrsko, uz malo truda može napraviti i prekrasnu juhu. Mnoge stvari čovjek radi inercijom, držeći se tradicije k'o pjan plota. Treba promijeniti, kao sve u životu, da ne nabrajam šta još. Rajska, pomozi im, cccsss.
Riba sadrži sastojke koji su bitni za dobro funkcionisanje mozga, za razliku od pite, koja izaziva suprotan efekat. Ne treba vam zorniji primjer od Dalibora i mene, cccccsssss!
Nema nista bolje od ribe poslije dobrog rucka.
Jeo bi je svaki dan.
Ma vidi ti njih sto su se raspustili. Jeste ljeto, jeste raspust, ali sef je zadao lektiru a onda i sam otisao s Coletom na riblju musaku. E da je vama Udineze tu vidjeli bi vi sta je disciplina. Jadna Cekrcicka bi morala napisati zakasnjeli referat o Jergovicevom nesretnom cica Drazi s posebnim osvrtom na to sta je pisac htio reci. Dalibor bi morao na spavanje sa Rudankom, pardon s nekom njenom knjigom, nakon cega bi znao kako se ispravno pise ona zenska stvar. Mick bi se morao maknuti od Darine usmene predaje o Kraljevicu Marku i napisati nesto o nogometu, da bi napokon dobio status pisca kakvog zasluzuje ovaj blog. Ma sta radila, Rajska nema sanse da zadovolji njegove kriterije. Ako bi se uvjerio da je ovo prizemno i raspusteno drustvo napokon malćice napredovalo, za nagradu bi im dopustio da odgledaju prvo poluvrijeme utakmice Udineze vs Balkan.
Lijepo si ovo ,,napiso,, ima tu istine,nego zaboravio si se potpisat,,pa reko .........
Ja obožavam dalmatinsku kuhinju, ribu na gradele, krumpir s blitvom..mljac..Čolek meni su super ribe na roštilju..nego kažu da je riba jedino jelo koje ne možeš presoliti...kad mi kupujemo ribu na tržnici u Zadru obavezno ju damo očistiti i za to vrijeme dok oni čiste ribu ja pijem kavicu s pogledom na more.nisam luda da to čistim!!!.Jednom smo u predvečer otišli čistit ribe na plažu i u rukama smo nosili noževe, Kad smo došli na plažu toliko smo splašili neki ljubavni par kad su nas vidjeli u mraku s noževima u ruci da je žena počela vrištati i pobjegli su petama vjetra a na naše čuđenje...omeli smo ih u ljubavnom zanosu...
Ja inače u posudicu pomješam maslinovo ulje, češnjak, peršin, sol, biber i dalmatinski začin i kasnije dok dođe s roštilja spremna je za konzumiranje. Čolek ti kao vrsni poznavatelj ribe ako imaš što bolje za predložit ja slušam...
Sutra idem u Gorski kotar malo obilazit pećine, vraćam se u ponedjeljak pa vas sve pozdravljam. Nadam se da me neće medvjed pojest...
Rajska, ne mogu se sjetit ničeg tako strašnog, što bi tebe moglo omesti u ljubavnom zanosu, cccsss! I ja sam ljubitelj roštilja ali ni ostale načine spravljanja ribe ne treba potcjeniti. Već sam spomenuo ribu na lešo, koja je za mene bila otkrovenje. Ulje mora biti ono pravo maslinovo, najbolje kvalitete, jer upravo ono ribi da taj osoben šmek. Ribi sa tave se ne bi moglo ništa prigovoriti, pod uslovom da bude znalački ispržena. Iznenađuje koliko ljudi ne zna ispržiti ribu na tavi, i ako to izgleda jako jednostavno. Ribu treba staviti na dobro vrelo ulje a nakon minut-dva, smanjiti vatru. Češće naginjati tavu da vrelo ulje zađe i u unutrašnjost ribe. Prije prevrtanja ponovo pojačati vatru, pa opet smanjiti. Do kraja pržiti na slabijoj vatri i okrenuti ribu još par puta. Ribu, ako je u jednom komadu, okrenuti i na leđa par minuta. Ulje, bijeli luk i peršun OK, ali biber bih izostavio. Kod „Tete Olge“ sam gledao kako se pravi preljev za ispečenu ribu. Peršun i bijeli luk se sasvim malo proprži na fildžanu maslinovog ulja, ali onog pravog. A zatim se u to doda kašičica vinskog octa. E taj ocat treba majstorski dodati! U to dodati još maslinovog ulja po želji i preliti tek skinutu ribu sa gradela, da pliva u tom preljevu. Meni je polazilo za rukom da spremim ribu identično kao kod „Tete Olge“. Takva riba se rijetko gdje mogla poručiti. Kada bi poručivali ribu, bio sam na pravim mukama, šta odabrati. Nakon nekoliko posjeta, odlučivao bih se 'vako: Jedna Trija, jedna Jegulja i jedan Cipol, uz paradajz salatu sa rendanim kupusom. Poslije jedne takve večere, doći do Sarajeva je bio pravi poduhvat. Ono sa soli si u pravu. Svi znamo koliko je so opasna, ali zato riba i nije za svakoga. A kad nema ribe, ni janjetina nije za bacit! I još nešto za one koji vole kuhati. Bez dobrih i odgovarajućih začina, radije se faćajte nekog drug hobija.
Trazzecci Mr. Fisherman's slike kako vesla do One Grane odem malo na Safari pa pronadjem i Neslogu kako umije lijepo da izrazi svoja isjecanja oko Onog Brda.
Meni se ccini da se ljudi faccaju seksa da bi prikrili svoju ranjenu dussu, bar se tako meni ccini ;)
---
A one 'girice' sto sam jela su bass izgledale kao da ih je tcunami izbacio...
---
Kupus salata je neutralna, odlicna je za stomak, ali treba izrendati na sitno.
Feniks
Ma nije sefe problem u potpisu. Ja, kao i Marica iz " Ivice i Marice " uvjek bacam mrvice za sobom da me prijatelji pronadju,a zbog neprijatelja zamecem trag sverajuci tamo amo, ali "zla vjestica" svaki put povice " to je vuk, to je vuk ." Jos u srednjoj skoli sam izrazila negativan stav prema jednom nasem piscu, kao piscu narvno. O piscu kao covjeku nisam nista mislila jer nista nisam ni znala. Profesor me odmah smjestio u odredjenu ladicu i ako tada nisam znala ni koje sam nacije ja, a kamo li pisac. Nista me ne rastuzuje kao ono naknadno " bila si u pravu ". Sada tom piscu, opet nekriticki, oduzmaju svaku vrijednost. Zelim ovime reci da me nekriticko pljeskanje oporbe svemu sto je kontra, nervira isto kao i bahatost vladajucih. Povod onome sto sam gore " napisao " i ovome sada je napokon jedan kriticki osvrt na ono o cemu, a ne kako pise Rudanka. Ima i u tom clanku stvari koje ne bih potpisala ( u pravilu ne stajem iza onoga sto ima oznaku " sveukupnosti ", a pogotovo ekskluzivnosti ). Podsjetilo me to na jedan davni Udinezeov komentar o tvome pisanju i izazvalo da se malo nasalim.
Sorry sto sam out, ali ako moze Ribanje i ribarsko prigovaranje, moze i ovo. Nije prvi put.
Zaboravih... lajka mi se ground na tekstu, mogao bi mi posluziti kao avatar.
Možeš ti tu ribu hvaliti koliko hočeš, al' što bi rek'o moj Meša:''Nema mesa dok ga muha ne istjera iz 'ladovine''!
Ma,ljudi da li je to moguce, pa i mi konacno da pisemo o domacinskoj temi, o hrani. Posto, znam nas...(dalje se zvizdi), da i ja nesto napisem o ribi, dok se nije preslo na sex kao i obicno.Jegulja i lignja su mi u ravni sa ostalim mesom, ako cak nisu i ispred. Kad bi bio u kafani i trebao da biram izmedju jegulje i jagnjeceg ili praseceg pecenja izabrao bih jegulju,a od onih pored mene zamolio bih samo malo kozice, onako ruskave.Kod mene je OBAVEZNO svakog petka riba za veceru, a cesto zna biti i drugim danima.Kada je poceo rat u zamrzivacu mi je ostalo(znam da mi necete vjerovati)oko 20 kg. lignje(one male porcijasice) i oko 5 kg. jegulje.Tu jegulju dobio sam od prijatelja kod kojeg sam zimi isao svake nedjelje zbog biznisa i koji nam(meni i prijatelju)ih je spremao na vise nacina.Meni se najvise svidjala, i mislim da mi je to jelo broj 1, susena jegulja i onda nabijena na sipku pecena kao jagnje na raznju.Drzis sipku na jednoj strani i kada dvije kapi ulja kapnu iz jegulje onda okreces na drugu stranu itd..A taj prijatelj je bio udaljen par stotina metara od Teta Olge prema Plocama,a brat mu je do nekoliko godina pred rat u toj kuci drzao restoran GS, kojeg se neko mozda i sjeti. E taj moj prijatelj sa tim bratom i jos dvojicom druge brace imali su jedini dozvolu za lov jegulje, tako da smo je mi kao specijalni gosti mogli jesti koliko hocemo, a i ponjeti za kuci onoliko koliko nam je "obraz" dozvoljavo.
Pa jos kada krenemo nazad, a on nam "za puta" da jos pletenku njegovog domaceg vina.Jednom sam tako dosao kuci da se uopste nisam sjecao puta, posto sam popio mnogo vina jer ona masnoca i slanost jegulje su trazili tecnost, a mi eto imali"nazalost" samo to vino kao tecnost.Poslije rata smo mu isli jos jednom zajedno, a moj prijatelj to zadovoljstvo i tu cast dozivljava svake godine kada odlazi na more i kada se vraca.
Inace cesto sam znao ici na te riblje i morske specijalitete u Mali Ston u "Kapetanovu kucu".
Moj sos za ribu je drugaciji od Coletovog. Naime sastojci su gotovo isti , ali nacin pripreme je drugaciji.Ja prvo uzmem maslinovo ulje najbolje sto moze biti(domace hladno presano i gdje se slazem sa Coletom da bas ono daje taj specijalni smek ribi)), izmjesam sa sircetom pa stavim na pec da provri(da ulje i sirce postanu kompaktni)i cim provri skidam sa peci,pa tek onda dodam sjeckani bjeli luk,persun i oko trecinu isjeckanog lovorovog lista. To radim tako, jer tada luk, persun i lovor u tom vrelom ulju i sircetu "nenasilnim putem" "otpuste svoj miris" a jos ga i dalje zadrze u sebi posto se ne ispeku.Tim nacinom ostaje jaca i duze odrziva aroma bijelog luka,persunai lovora.
Za naseg Urednika kao covjeka koji je jos u srednjem vjeku, u vezi hrane, izgleda vazi ona izreka sto je neko nekada izrece "sve su ribe ribice, a burek je ribac"
Ma vidi mi ih što lijepo spravljaju ove riblje specijalitete!
Što se mene tiče ja jedino znam to okretati na žaru da ne izgori (i to je pod znakom pitanja), a za svu ostalu problematiku za brigu oko toga imam posebno osoblje...
ali da znam konzumirati, znam garant!
Ipak sam ja za kopnene sorte, možete vi pričati što hoćete... eto vam tamo vaša riba i ostali vodeni hajvani i hajvančići!
Kod mene je obratno. Ja samo spremim umak i ohladim vino, ostalo radi dragi. E taj umak termicki ne obradjujem, nego kap po kap limuna ( umjesto octa ) dodajem u maslinovo ulje i brzo mijesam da se sljubi. Na kraju cesnjak, persinov list i trun soli, promjesati i u hladnjak dok riba ne bude gotova.
Post a Comment