Sunday, December 20, 2015

Omladinac 2

Sjedili smo na ,,krovu,, robne kuce Sarajka.Mjesec August iliJ ul.Ne sjecam se vise.Moja raja iz gimnazije onim ,,ponocnim  ,,za Ploce , a ja sutra  na pripreme u Zaostrog.Tako sam zavrsio svoju  profesiona;nu  kosarkasku karijeru.,,Cirom,, za Ploce.

Nije mi bilo zao a i da jest bila je moja odluka.Postane u Sarajevu  dosadno  u Jesen.Zaboravis i morske  ,,cuge,, i  ,,koke,,  ,,navucene ,, u sator i  zazelis se kosarke.Negdje u isto vrijeme ,,kopacke,, o klin je okacio i moj drug Vlasta Mijovic  u Zelji,pa me jedne  veceri  u hotel Evropi ,nagovorio ,da  se odemo  malo ,,zajebavat,, u Omladinac.To ,,zajebavat,, je znacilo ,da si i dalje sa ,,rajom,, al da pomalo igras i kosarku.Dobra kombinacija.Prihvatljiva.

Za razliku od Igmana ,gdje je sve postalo suvise ozbiljno,Omladinac je bio stvarno zajebancija i na treningu ,na utakmici ,ali i prije i poslije toga.Ovde  je kosarka igrana  iz ljubavi prema igri ali i prema  ,,raji,,Nije bilo onog ,lova,,, sto uvijek sve pokvare.Svi smo igrali ,,dzabe,,

Treniralo se 2 ili 3 puta sedmicno.Utakmica igrala Subotom ili Nedeljom.Obavezno je  bilo da se poslije treninga ili ,,tekme,, svrati negdje  ,na taktiku,,Onda nas nije bilo 15 nego 25.Tu su nas pratile ,djevojke ,zene,djeca  i pokoja svalerka.Omladinac je bio  mjesovito  sportsko drustvo,gdje su muskarci  odradjivali onaj sportski dio ,a nase pratilje, onaj  zenski.

Igrali smo i trenirali u Fisu. sve dok nas nisu ocerali,, na Kovace.Najbolja vremena ,,Omladinca,, su iz Fisa.Utakmice  su Subotom pocinjale oko 6  a trebine bile pune .Raja prije izlaska po kaficima i drugim mjestima ,volila gledat Omladinac.Na Kovacima je bila druga prica.Daleko bilo svima,a oni ,,seljaci,, sto su  drmali  sarajevskom kosrkom ,nastojali iz dana u dan  da nam dohakaju.Nije im bilo  drago vidjet  sretnu sarajevsku raju  skupa i to jos da igra kosarku.Forsirali su se ,,papci,, iz mjesta  od kojih su  oni dosli.

Prva republicka liga u kojj smo igrali  u to doba je bila ,veoma jaka.Tuzla ,Mostar, Trebinje, Bijeljina ,Zvornik,Visegrad , i ostali su imali  solidne timove ,rasadnike ,za sve  prvolgase,a i mi smo bili dobri ,a razlika izmedju nas  i ovih je bila u tome ,sto su svi iz ovih klubova mastali da jednom dodju u Sarajevo ,a mi nismo ,jer smo vec bili tu.Razika je bila i u tome ,sto su i igraci iz ,,provincije ,,vidjeli svoju buducnost  u Bosni ,Zelji ,a mi  svoju  u Omladincu.Niko od nas nije  mastao o Skenderiji.Fis je bio ,,plafon,,

Prije  gostovanja smo se obicno skupljali u Parkusi ili Istri  a onda raznim prevoznim srestvima  sirom Bosne.Najcesce autima ,vozom autobusom ,Nedelja ujutro ,8 sati,,Ljeto,  basta Parkuse.Ko nije sjedio  u  basti parkuse Nedeljom u 8 ujutro ,taj nezna sta je Sarajevo.

Igrali smo protiv Varde u Visegradu.Zeljeznicka stanica na Bistriku.Cekamo  ,,sinobus ,, odozdo,preko mosta mi sa torbama i jos 300 ljudi.Eto ga, Dolazi .Toliko pun da se  ni vrata ne otvaraju.Kad smo   mi navalili.Priljubljen obrazom na prozor ,gledam ,kako na stanici ostaju nasi navijaci.Valjda   smo svi usli.Prebrojavamo se  iza Prace.Niko ne fali,ali stojimo  do Bikavca.Utakmicu  ,,s nogu,, pobjedjujemo  i onda opet fataj se ,,Cire,, Ovo se moze samo iz ljubavi.

Neke godine igramo na Sokocu.Jebote,Sastajemo se prije utakmice  u Parkusi.Minka zena mog druga Igora trudna .Treba rodit danas ili sutra.Kazem joj ja Minka  nemoj ici snama .Idi kuci,Pita ona sto Bili.Staces ako  se porodis  danas na utakmici.Pisat ce ti djetetu u rodnom listu  Sokolac.Rodila je  sutra dan. u Sarajevu.

Ovakvih i slicnih dogadjaja je uvijek bilo i necu  njima ,ne zato sto sam zaboravio ,nego sto bi mi trebalo puno vremena.Necu ni o imenima .Bojim se da bi nekoga zaboravio.

Omladinac je bilo Sarajevo.Bas onako iz ,,knjiga,, i onda se ugasilo.U grad su poceli pristizati i igraci i navijaci  onih timova ,gdje smo nekad  ,,Cirom,, isli.Ostvarila im se napokon zelja.Mi smo se  ,,rasuli, po Svijetu.,sto je mozda i dobro ,jer smo uvijek bili ,,,internacionalni,, u svakom pogledu i onom sa asvalta Fisa  i prozora Cire ,,sto  ,,fucka,, prema Ustikolini. 

Ako ikad za nekoga cujete  ,da je igro za Omladinac ,vjerujte mi da je taj prosao  skolu  ,Sarajeva ,raje ,zivota i da ima sta za sjetiti se,a kosasarka je bia samo povod da nas poveze ,Nesto ko ljubav .

Igrali smo u Bijeljini.Napolju naravno.Igraliste se lomilo na sredini.Nocna utakmica sa 12 sijalica razapetih  gore.Polumrak ,i svijetla toliko da se ne ,,izgubis,, na terenu.U ,,zoni,,  ne vidis kad oni krenu prema nasem kosu,,,,Izbiju negdje na polovini ..Eto ih ,,odozdo,,,,,,,,,,,,,,,,,

,,Zona ,, je i bila  vjecna taktika tima.Zbijeni na malom prostoru ,Branili smo sto se odbranit nije moglo.

 

Telefonski imenik :

Omladinac je bio  ,prije i poslije ,,mene,,Evo imena  ljudi ,kojih sam se mogao sjetiti ,iz moje generacije , koji su branili ,,sarajevsku kosarku;

Igor Baros, Mensud Handzic -Dzusa, Sejo Comara,Brano Kovacevic ,Tarzan i Nebojisa  Milosevic , Milan Borojevic ,Ognjen Simic ,Mirsad kaukcija -Mise ,Predrag Radak,Dragan Jankovic ,Aco Mandrapa ,Sead Dadic ,Sead Zivalj,Sejo Comara ,Dragan Lucic -Luca ,Zeljko Filipovic -Fila, Predrag Dzozgic ,Mile Banjac ,........i  izvinjavam se  ,ako se nekoga nisam mogao sjetiti.

Legendarni trener ;Alija Baksic -Remzo

7 comments:

Anonymous said...

Darko li Darko, šta nam učini?! Sad će nas Omladincem davit dvije hefte. Ne do Bog da je u “Bosni” ili “Želji” dofaćo lopte, ne bi od njega ćoek mogo ostat živ! Ipak, biti rezerva u “Omladincu” nije mala stvar! Ali to ne znači da se sad treba faliti.

dalibor bilic said...

Ne kaze se ,,dofaco,, nego ,,dofacao,,ok.

Darko said...

Super! Sport je, koliko god bio sustinski nebitna stvar ili proksi i zamjena za ratove ljudskoj dusi zudnoj nadmetanja, ipak nesto sto spaja ljude kao malo sta drugo. Timski sportovi pogotovo. Ovo Daliborovo spominhanje imena ljudi ostaje na internetu, sto ce mozda biti neka inicijalna kapisla za nesto dobro, a ni u kom slucaju lose, nekom od njihovih unuka ili praunuka da uradi ako kad procita. Ljudi nisu repa bez korijena.

Nego da se sjetim slicne situacije Daliborovoj opisanoj u Bijeljini sa nasim "pogromom haustorcadi u Podgrabu". Nikad dotad nisam znao da nekakav Podgrab i postoji. Krenula tekma, mi vodimo 10 razlike poslije par minuta slicnom takvom zonom po otvorenom igralistu s blatnjavim rupama protiv strateski nedoraslog protivnika, i onda nastaje u najmanju ruku american football pokrenut od brke njihovog trenera. Na poluvremenu nerjeseno zbog ispadanja iz igre nasih par najboljih igraca, a sudije idu u gostionicu kod domacina preko ceste i izlaze 10 minuta poslije zakrvavljenih ociju. Do kraja utakmice intenzitet silovanja haustorcadi od strane rumene seoske djece se pojacao toliko da smo petorica zavrsili na sivanju u ambulanti na obliznjim Palama, jednom je slomljena ruka pa je isao direktno na Kosevo, a ja koji sam konacno docekao minutazu sa svojih jedva 60 kg prosao sam jos dobro, samos potresom mozga u duelu s laktom nekog duplo tezeg hrmpalije i dobro rasturenim rebrima.

Ili odemo u Vogoscu protiv kluba koji se zvao Radivoj Korac, pa te djeca izgadjaju iz pracki kamenjem, zicom, a i fisecima iz rora dok izlazis na zagrijavanje. A na terenu nista bolje nego u Podgrabu.

Ipak, uspomene na dobre stvari ostaju.

Marijan said...

Lijepo podsjećanje. U "moje " vrijeme i pored svega što nam je bilo pri ruci na stadionu Koševo, a s obzirom da smo tada bili periferija grada niko se od moje raje nije zanosio nećim većim, bar što se fudbala tiće. Igrali smo lopte (i hrkljuš) gdje go smo stigli, a neka veća dostignuća ostavili smo sportskim velićinama onoga vremena.
Vezanje za neki klub, ipak mnogo obavezuje... Uostalom, ko bi visio cijelo ljeto na kupalištu Jezero, Bentbaša, Iliđa, Vogošća, a proljeće, jesen - dobre su bile i livade!?
Šta ćeš, vi gradska raja niste imali 'vako široke mogućnosti!

dalibor bilic said...

Tacno tako Darko.Cega nema na Internetu , ko da nije ni bilo.Primjera radi ,o Omladincu ni slova.Ko da nismo postojali.Vjerovatno je tako i sa mnogim drugim ,malim,, timovima.

Anonymous said...

Na vašem igralištu su sahranjeni Caco i Alija Izetbegović. Eto, bićete zapamćeni po velikanima Sarajva i šire.
Kevro je bio šampion u trule kobile u svojoj aveniji. A Nesloga je bio nenadmašan u ćize-bliže. Povukao se kad je bio na vrhucu slave. To mogu samo istinski šampinjoni. Rajska je trenirala solo pjevanje u crkvenom horu. Svi fratri su se otimali oko nje. Bila je a i ostala, vumen fatalis!

Anonymous said...

Ja sam duvao sintelan na tribinama dok su se raja jebavala oko lopte. Cize blize je vec puno bolje jer se moglo isplatit ako se opkladis a jebo trcanje, ko ce trcat besplatno?

nesloga

Serdzada

 Zdravstvena zastita  i sve okolo nje je jedna od tema  kojom se niko ne voli baviti ako ne mora,Oni koji znaju vise od ,,jednog,, obicno pa...