Subscribe to:
Post Comments (Atom)
-
Dragi,dobri i posteni moj Djepeto; Dobio sam tvoju cestitku, za Novu godinu, Bozic i Bajram i bas ti fala da si me se sjetio. Kazes da dobro...
-
Jos ovih nekoliko lijepih dana ostalo samo za ,,aktuelne,, Sarajlije, i onda puhne sa Igmana i kisa i snijeg se ,,dovuku,, banu iza Tr...
-
Nije lako objasniti ,ali je istina, da nama ,koji smo imali (ne),,srecu,, da cijeli rat ili jedan njegov dio provedemo u Sarajevu ,zivot...
8 comments:
Hvala
Komentar za povracanje. Steta zbog krasne price.
Vala, ko god kaže da je u ratu bio gladan, sem one prve godine, laže! Da je bio željan mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda, slatkiša i ostalh đakonija, vjerujem. Ali, želiti meso, ne znači i biti gladan. Riže i sočiva je bilo na tone, brašna ulja i konzervi, nešto manje ali dovoljno da se ne bude gladan. Dapače, moja je supruga od tih namirnica znala napraviti jelo da prste poližeš. Naročito je dobro znala spremiti jelo od riblje konzerve i to one najgore, skuše! I sad je se sjećam, skuše su u njoj stajale vertikalno. Ono njeno ulje je bilo katastrofa i ono se bacalo ali je riba bila mrak, naravno, kada se spremi sa rižom i začinima.
Prvih dana rata nestade struje, odledi se hrana u frižiderima. Nikad više klope kao tada! Kod mene, na terasi roštilj se nije gasio. Šarana, pastrmki i jegulja čaaak, a o mesu da i ne govorim. Trajalo je to par dana a onda tuga. Ta prva godina je bila istinski gadna. Tada su mnogi bili gladni. Nije se imao na čemu ni hljeb ispeći.
Već tog prvog ratnog ljeta sam u bašti napravio mali plastenik od gromobranskih traka i peć sa rernom od dva bačena bojlera. Komšinice su mi donosile drva da im pečem hljeb.
Ubrzo sam počeo odlaziti na Darivu u lov na gage. Bile su jako ukusne, nešto poput gavuna. Uz prirodno buđenje i gage, rat me je nekako podsjećao na godišnje odmore na Lastovu. Ko bi napustio Sarajevo u takvoj atmosferi?! A nije da me nisu molili!
Da, komentar je za povračanje... tada mi naoćale nisu trebale... da to sam vidio, i to je dio naše ratne stvarnosti!?
Dalibore,
napisao si puno dobrih, vrlodobrih i odlicnih prica. Ova je izvanredna.
Zato je svaki komentar, pa i ovaj moj, suvisan. Svaki, osim onog prvog.
...„ako me neko pita zasto ne volim Sarajevo .....zbog cevapa ......
Nije ti baš kakav razlog! Nije Sarajevo krivo što smo bili gladni! I Sarajevo je krvarilo zajedno sa nama. Krivce treba tražiti u ljudima i to u ljudima van grada. Ni ovi unutar nisu svi bili male mace, bilo nas je i ovakvih i onakvih, svakakvih.
Većina nas je dolazila u situacije kada bi nam zalogaj zastao, jer bi pomislili na naše najdraže, kao što se to desilo Daliboru ali su srećom ili nesrećom takve situacije bile veoma rijetke. Opet ponavljam, gladni smo mogli biti samo one prve godine a kasnije su gladovali samo mamini jedinci, kao ovaj iz priče, što su mu se ćevapi popriječili.
Ne razumijem, zašto je obrisan Marijanov komentar? Zašto kriti istinu, da su neki jeli i pse? Golubova je skoro nestalo, to smo primjetili tek na kraju rata. Nismo svi jelić ćevape. Gaditi se danas, na ono što su ljudi preživljavali, pomalo je degutantno. Trebalo bi brisati i kako su ljudi u Aušvicu spaljivani, jer je ružno čitati?! Izvini se Marijanu i vrati fino onaj komentar.
Što se tiče dileme vezane za, sex ili hapa, kod mene je nije bilo, kao što je nema ni danas. Nije se rodio takav jastog koji bi mi zamijenio dobru ženskicu!
nije ni cole frajer ,ko sto je nekad bio.mudre se tu odluke donose.kaze'jebat jastoga ili zenskicu ,za njga nema dileme...ok
nego ljudi ,mozda niste znali mhljubomira su ,u ratu 3x vodili u pionirsku da ga lav pojede.mudar i lav nije imo dileme.umro od gladi.
marijanov komentar je bio ,premucan,,stvarno nisam znao da su se i cuke jele ,tamo gdje niko nije osim razmazenih jedinaca bio gladan
mozda se otislo i dalje .kanibalizam je slijedeci step.
vjerovatno iz objesti
Post a Comment